„Slušajte svoje starješine i budite im podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji imaju o tome dati račun! Neka to mognu učiniti veselo, a ne s uzdisajima, jer to za vas ne bi bila nikakva dobit!“ (Hebrejima 13,17)
Ima mladih muškaraca i žena koji ne pokazuju nikakvu metodičnost u obavljanju svojih poslova. Iako su uvijek zaposleni, postižu neznatne rezultate. Oni imaju pogrešne predodžbe o radu, misle da rade naporno, iako bi, da su radili metodično, da su se razumno unijeli u posao koji su trebali obaviti, postigli mnogo više i za kraće vrijeme. Zato što su gubili vrijeme na ono što je manje važno, smatraju da ih ljudi požuruju, zbunjuju i muče kada ih pozivaju da obave mnogo važnije dužnosti. … U takvim okolnostima, kada mladi muškarci i žene čine takve pogreške u svojem životnom rasporedu, bilo bi grešno ne uputiti im riječi savjeta i uputa.
Izvanredno je osjetljivo govoriti ljudima o njihovim pogreškama. Onaj koji opominje, ustanovit će da se u onima koji su opomenuti odmah javlja oholost i tvrdoglavost, a volja se koristi za obranu i protivljenje. Ali iako je tako, savjet se mora uputiti, pogreške se moraju objelodaniti. Neka mladi razvijaju duh spremnosti da prime pouku kako bi mogli izvući korist iz napora onih koji im žele pomoći. …
Može izgledati da mi moramo proučavati svoje srce, dovesti u red svoja djela nekim svojim mjerilom; ali nije tako! To bi prije dovelo do promjene nagore nego nabolje! Djelo mora otpočeti u srcu, a onda će duh, riječi, izraz lica i životna djela pokazati da je došlo do promjene. Upoznajući Krista preko milosti koju On izlijeva u obilnoj mjeri, mi se mijenjamo. … U poniznosti mi ćemo ispravljati svaku manu i svaki nedostatak karaktera; zato što Krist prebiva u našem srcu, postat ćemo pripadnici nebeske obitelji. (The Youth’s Instructor, 31. kolovoza 1893.)
Preporučujemo:
