„Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe!“ (Matej 5,7)
Ljudsko srce je hladno, mračno i bez ljubavi. Ako netko i pokaže duh milosrđa i opraštanja, ne čini to sam od sebe, već pod utjecajem božanskoga Duha koji djeluje na srce. „Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.“ (1. Ivanova 4,19)
Sam Bog je izvor svakog milosrđa. Njegovo je ime „milosrdan i milostiv“ (Izlazak 34,6). Ne postupa s nama onako kako smo zaslužili, ne pita jesmo li dostojni Njegove ljubavi, već nas obasipa obiljem ljubavi da bi nas učinio dostojnima. Bog nije osvetoljubiv; On ne želi kazniti, već spasiti. Čak i strogost koju pokazuje u svojoj Promisli, pokazuje samo zbog spasenja zalutalih. On žarko želi ublažiti ljudske patnje i staviti svoj melem na njihove rane. … Svi oni čija su srca povezana suosjećajnošću sa Srcem beskrajne Ljubavi, nastojat će se vratiti na pravi put. Kristova nazočnost u duši nepresušan je izvor. Gdje On prebiva, tamo se dobročinstva umnažaju.
Kad zalutale, iskušane i jadne žrtve želja i grijeha zovu u pomoć, kršćanin se ne pita jesu li dostojne. On se pita: Što mogu učiniti za njihovo dobro? U najbjednijima i najponiženijima on vidi duše za čije je spasenje umro Krist. … Milosrdni su oni koji imaju sažaljenja prema siromašnima, napaćenima i potlačenima. …
Tko je posvetio svoj život Bogu da bi služio Njegovoj djeci, povezan je s Onim koji upravlja svim zalihama svemira. Život mu je povezan zlatnim lancem nepromjenjivih obećanja s Božjim životom. Gospodin ga neće iznevjeriti u času muke i potrebe. „A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu.“ (Filipljanima 4,19) U času posljednje potrebe milosrdni će naći utočište u milosti Spasitelja punog sažaljenja i bit će primljeni u vječne stanove. (Misli s Gore blaženstava, str. 25-27)
Preporučujemo:
