„Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu.“ (Luka 10,34)
U ovoj usporedbi Isus prikazuje stranca, susjeda, brata u stradanju, ranjenika na samrti. … Ali iako su svećenik i levit čitali Zakon, nisu ga unijeli u svoj praktični život. …
Kada je riječ o načinu na koji su svećenik i levit postupili prema ranjeniku, učitelj Zakona nije mogao naći ništa što ne bi bilo u skladu s njegovim idejama, ništa suprotno formama i ceremonijama za koje su mu govorili da predstavljaju sve što Zakon zahtijeva. Međutim, Isus nastavlja s usporedbom: „Neki putnik Samarijanac dođe blizu njega pa kad ga vidje, sažali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede ga u gostionicu i preuze za nj brigu.“
Nakon što je prikazao okrutnost i sebičnost koju su pokazali predstavnici naroda, ukazuje i na Samarijanca koji je bio prezren, omrznut, proklet od Židova i uzdiže ga iznad njih kao čovjeka koji ima daleko bolje karakterne osobine od onih koji tvrde da su izuzetno pravedni. …
Svatko tko tvrdi da pripada redovima Božje djece treba zapamtiti svaku pojedinost ove pouke. … Samarijanac je shvatio da se pred njim nalazi ljudsko biće koje pati i ima određene potrebe, i čim ga je ugledao, odmah je osjetio samilost. …
Samarijanac je slijedio pobude svojega ljubaznog srca punog ljubavi. Krist je tako iznio ovaj prizor da je najoštriji ukor pao na bezosjećajne postupke svećenika i levita. Međutim, ova se pouka ne odnosi samo na njih, već i na kršćane naših dana i upućuje svečano upozorenje svima nama da radi ljudskoga roda ne smijemo propustiti pokazati milost i sućut onima koji stradaju. …
U usporedbi o milosrdnom Samarijancu Isus je prikazao svoju ljubav i karakter. Kristov život bio je ispunjen djelima ljubavi prema izgubljenima i zalutalima. Čovjek koji je bio ranjen, kojemu su uzeli sve što je imao, prikazuje grešnika. Ljudski rod, izgubljeni rod, prikazan kao je stradalnik koji je ostavljen gol, okrvavljen i napušten. Isus uzima svoje ruho pravednosti i prekriva dušu da nijedan koji vjeruje u Njega ne propadne, već da dobije vječni život. (Signs of the Times, 23. srpnja 1894.)