Prijatelji se Kiša sjećaju po njegovim zanimljivim pripovijestima i predanosti životu po načelima koja je naučavao.
24. veljače 2016.
Miroslav Kiš, adventistički velikan biblijske etike, koji je vjerovao da nijedna vrsta neistine nikada nije prihvatljiva, umro je 23. veljače, nakon srčanog udara. Imao je 73 godine.
Kiš je u mirovinu otišao prošlog lipnja, nakon 31 godine službe na Sveučilištu Andrews, s položaja profesora kršćanske etike i voditelja Odsjeka teologije i kršćanske filozofije na Adventističkom teološkom fakultetu. Umro je u utorak poslijepodne u svojem domu u blizinu sveučilišnog kampusa u Berrien Springsu, u Michiganu.
“Molimo vas, imajte u svojim mislima i molitvama cijelu obitelj Kiš koja prolazi kroz ovaj težak i neočekivani gubitak”, istaknuli su u izjavi sa Sveučilišta.
Njegova supruga, Brenda Bond Kiš, koja je godinama radila na Sveučilištu, a kasnije u Adventist Frontier Missions, umirovljena je isto tako prošlog lipnja.
Oni koji su poznavali Miroslava Kiša, opisivali su ga kao aktivnog profesora i prijatelja koji nikada nije dopuštao kompromise po pitanju biblijskih načela, te je živio životom koji je odražavao njegova vjerovanja — ponekad čisteći snijeg s prilazne ceste pred kućom jednog profesora, te pomažući bivšem studentu u teškoj dvojbi.
“Bio je velikan biblijsko-teološko-etičkih tumačenja,” rekao je Jiři Moskala, dekan Adventističkog teološkog fakulteta, koji je Kiša poznavao više od 20 godina. “Nikada nije učinio kompromis po pitanju biblijskih načela, bez obzira koliko to ponekad bilo neugodno. Za njega nisu postojale ‘bijele laži’.”
Moskala je rekao kako je Kiš bio sposoban stare istine prikazati na nov način, čime je održavao pozornost svojih studenata.
“Nije bio motiviran popularnošću, već biblijskom i teološkom istinom,” rekao je. “Mnogi su studenti imali koristi ne samo od njegovog poučavanja, već osobito od njegovog jasnog stava prema Bibliji, budući je Božja riječ za njega predstavljala najviši autoritet i orijentacijsku točku u svim raspravama, te u vlastitom životu.”
“Zato što me zoveš ‘tata’”
Jedan od njegovih studenata bio je i Stephen Bauer, profesor teologije i etike na Southern Adventist Universityju, koji se za etičko područje proučavanja odlučio nakon slušanja predmeta kod profesora Kiša, početkom 1990-ih. Bauer je rekao da će se dugo sjećati Kiša koji je pričao kako je nakon smrti svojega oca odrastao kao glava obitelji, dok je živio u bivšoj Jugoslaviji. Deseto od jedanaestero djece, Kiš je rođen u adventističkoj obitelji, 6. studenog 1942. godine. Roditelji su mu bili ukrajinskog podrijetla, iz Mikluševaca, u Hrvatskoj. Njegov otac, Andrija Kiš, bio je poljodjelac, a majka, Natalija Pap Kiš, bila je kućanica.
Rane obiteljske obveze u domu, pričao bi Kiš studentima, razvile su u njemu oštar, neovisan duh koji se otkrivao u potrebi neovisnosti o bilo kome.
Ovaj stav donio je problem kad se Kiš oženio, 1971. godine, te sa suprugom Brendom preselio na Le Campus Adventiste du Salève, u Collongesu, u Francuskoj, kako bi dovršio svoj diplomski studij teologije. Novca je bilo malo, pa je Brendin otac počeo nazivati iz Kalifornije kako bi procijenio njihove financijske potrebe.
“Miroslav je uspijevao dati istinite, ali nijansirane odgovore, izbjegavajući mogućnost priznavanja potrebe za očevom pomoći, a pokušavajući pokazati kako je sve pod nadzorom i bez vanjske pomoći,” rekao je Bauer.
Jednoga dana bračni par Kiš primio je pozamašan ček, a nakon nekoliko dana uslijedio je i telefonski poziv. Brendin otac je upitao Kiša je li primio ček. Kiš je odgovorio da jest, no smatrajući kako njegov tast misli da on ne može na odgovarajući način financijski podupirati svoju suprugu, braneći se upitao je zašto je ček uopće poslan.
“Zato što ti mene zoveš ‘tata’”, uslijedio je odgovor.
Iznenada ostajući bez riječi, Kiš je predao telefon svojoj supruzi.
Prepričavajući ovaj događaj svojim studentima, Kiš je rekao kako je sam sebe pretvorio u “hotimično siroče”, nevoljko priznajući potrebu za ocem. Sebe je na taj način učinio previše ponosnim za priznanje da bi mu određena pomoć dobro došla. Rekao je kako mnogi hotimično odlučuju biti siročad, iako imaju svojeg nebeskog Oca. Ponašaju se kao da im nije potreban ni On, ni Njegova pomoć, unatoč tome što Bog svojem narodu želi dati dobra jednostavno zato što Ga nazivaju svojim “Ocem”.
“Upravo ova Kiševa zamisao o hotimičnom siročetu bila je najbolniji i najmoćniji utjecaj na mojem duhovnom putovanju, naglašavajući narav Božje ljubavi i milosti prema meni i tebi,” dodao je Bauer.
Pastor, profesor, etičar
Kiš je 1973. diplomirao na Adventističkom teološkom fakultetu u Francuskoj, a tri godine kasnije na Sveučilištu Andrews završava magisterij. Radio je kao pastor u Kaliforniji te kanadskoj pokrajini Quebec tijekom 1970-ih i početkom 1980-ih, prije dovršetka doktorata iz filozofske etike na Sveučilištu McGill u Montrealu, u Kanadi, 1983. godine. Iste godine dolazi na Sveučilište Andrews, gdje ostaje sve do umirovljenja.
Na teološkom fakultetu se proslavio utemeljenjem diplomskog programa etike na biblijskim i teološkim temeljima, umjesto programa etike s filozofsko-etičkim temeljem, koji imaju mnoga druga sveučilišta.
“To je za Crkvu vrlo bitno, budući se Crkva mora baviti suvremenim problemima,” rekao je Larry Lichtenwalter, dekan Filozofskog i teološkog fakulteta na Srednjeistočnom sveučilištu u Libanonu, Kišev dugogodišnji prijatelj. “Otkriva nam kako biblijski osviještena teološka etika može konstruktivno razgovarati te omogućiti zdrav i razuman pristup življenju i djelovanju u suvremenom svijetu.”
Kiš se posvetio osobnoj, profesionalnoj, bračnoj i spolnoj etici.
Zadnjih su godina i Lichtenwalter i Bauer radili s Kišem u etičkom odboru Biblijskog istraživačkog instituta Kršćanske adventističke crkve u svijetu. Kišu se pripisuje ključna uloga u utemeljenju odbora, nakon ustrajnog nastojanja na uvjeravanju vođa Generalne konferencije o potrebi za stalnim etičkim odborom koji će se baviti složenim moralnim pitanjima s kojima se Crkva susreće.
“To što Biblijski istraživački institut danas ima etički odbor, to nam puno govori,” rekao je Lichtenwalter. “Više puta mi je šapnuo na uho: ‘Larry, možeš li ovo zamisliti prije dvadeset godina? Čak i danas mnogi ne znaju kako pronaći put kroz neka od etičkih pitanja o kojima raspravljamo.’ … Uvijek mogu doživjeti osjećaj zadovoljstva s onim što je Bog učinio kroz njega.”
Lichenwalter je radio kao Kišev pastor u crkvi Village Church, u Berrien Springsu, od 1985. do 2012. Godine. Rekao je kako je najbolja odluka koju je ikada donio, odluka da svoje doktorske studije preusmjeri na smjer etike, na Kišev nagovor.
“Obećao je kako će čvrsta biblijsko-teološko-etička praksa omogućiti okvir za učinkovitu službu na brojnim razinama,” rekao je Lichenwalter. “Uvidio sam da je to istina: u pastoralnom radu, poučavanju, pisanju, istraživanju, zahtjevnim etičkim pitanjima, propovijedanju, pa čak i u islamskim studijama i radu s muslimanima. Meni je etika prikazala Sveto pismo na nevjerojatan način.”
Budući je bio obrazovan za urara, Kiš je volio upotrijebiti sličice iz svojih urarskih dana na nastavi. Čuvao je alate za urarski posao i nadao se kako će se njima moći više baviti u mirovini.
Kiša je nadživjela njegova supruga, Brenda Bond Kiš, te dvojica odraslih sinova, Andrej i Adam, zatim dvije snahe, Daisy Froese Kiš i Kristin Doss Kiš, te troje unučadi, Cedric, Zachary i Julie. Andrej Kiš radi na Sveučilištu Andrews u uredu za akademske podatke, a Adam Kiš je asistent profesora antropologije na Burmanskom sveučilištu, prijašnjem Kanadskom sveučilišnom koledžu u Alberti, u Kanadi.
Kiš je snažno volio svoju obitelj i često je na nastavi govorio o obitelji.
“Njegova ljubav prema supruzi i obitelji često se spominjala na nastavi, ostavljajući nam u naslijeđe podsjetnik na to da svi trebamo svoje brakove i obitelj držati visoko na popisu prioriteta dok se bavimo svojim profesionalnim projektima u služenju Bogu,” rekao je Bauer. “On je primjerom pokazao ono što je naučavao, čineći to još učinkovitijim.”
Čišćenje snijega i rješavanje problema
Kolege sa Sveučilišta govorile su o Kišu vrlo srdačno.
“Miroslav je uvijek bio vrlo otvoren i voljan razgovarati o etici i etičkim zamislima,” rekla je Ann Gibson koja poučava etiku na Andrews school of business, te je član etičkog odbora Biblijskog istraživačkog instituta. “Vodili smo godinama vrlo kvalitetne razgovore, i to će mi jako nedostajati.”
Profesor Jacques R. Doukhan je rekao kako njegovo prijateljstvo s Kišem traje gotovo 50 godina, otkada je Kiš slušao njegova predavanja u Francuskoj, no nikada neće zaboraviti dva događaja s Andrewsa.
“Upravo smo stigli na Andrews, nikoga i ništa nismo znali na tom novom mjestu,” rekao je Doukhan. “On nas je dočekao, napunio nam hladnjak hranom, posudio nam automobil na nekoliko tjedana i bio spreman pomoći u svemu.”
Drugi događaj se dogodio nekoliko godina kasnije, dok je Doukhan ležao u postelji bolestan, tijekom zimske oluje.
“Kiš je došao rano ujutro i tiho i učinkovito očistio prilaznu cestu ispred moje kuće,” rekao je Doukhan.
Bio je to taj osobni dodir koji je Kiša učinio omiljenim među studentima od kojih su mnogi danas pastori i vodeći adventistički etičari.
“Stalno nas je podsjećao kako sve ono čemu nas poučava može biti sažeto u jedan biblijski redak: Mihej 6,8,” rekao je Sam Millen, pastor dvaju crkvi u Virginiji, koji je teologiju počeo studirati 2004. godine.
U Miheju 6,8 piše: “Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.”
“No,” kaže Millen, “tek sam nekoliko godina kasnije, suočen s velikom etičkom dvojbom u stvarnom svijetu, daleko od ugodnosti i sigurnosti fakultetske učionice, zapravo upoznao dr. Kiša.”
Millen je Kišu pristupio s dvojbom. Kiš je mirno i ljubazno pojasnio kako niti jedna od mogućnosti nije dobra, i upozorio kako bi ga drugi ljudi mogli vrlo oštro osuditi budući se sami nisu nalazili u sličnim okolnostima.
“Dr. Kiš je učinio sve što je mogao kako bi mi omogućio najbolje odgovore — uključujući i razgovor s još jednim etičarom — istodobno pokazujući sažaljenje i suosjećanje,” kaže Millen. “Moj problem za njega nije bio samo još jedan slučaj za rješavanje. On je bio duboko zabrinut za mene kao osobu. Dr. Kiš je bio tu kad mi je bilo najpotrebnije, i za to ću mu uvijek biti zahvalan.”
[divider scroll_text=””]
Sjećanje na tatu
Kratki razgovor sa Andrejem Kišem, starijim sinom Miroslava Kiša, i djelatnikom u Uredu za akademske podatke na Sveučilištu Andrews:
Kojeg se trenutka s ocem najradije sjećaš?
Najradije se sjećam trenutaka kad je odvajao vrijeme kako bi slušao što mu želim reći. Kad sam trebao razgovarati o nečem vrlo važnom, on bi ostavljao sve što je dotad radio, sjeli bismo u automobil, otišli na vožnju sporednom cestom — ponekad i tijekom noći.
Ako bih trebao reći, ili priznati, nešto što je bilo osjetljive naravi, ili bih samo htio razumjeti nešto o odrastanju, on bi slušao bez osuđivanja ili kritiziranja. Mogao sam mu povjeriti sve što mi je bilo na umu. Vidite, on nikada nije upoznao vlastitog oca. Otac mu je umro u Drugom svjetskom ratu, kad je on imao dvije godine. Meni je dao ono što sam nije primio od svojega oca.
Što smatraš nasljedstvom od oca?
Nasljedstvo je u studentima koje je poučavao i bio im mentor, a koji su danas u pastoralnoj službi, ili u akademskim redovima, ili drugim profesijama, gdje su njegove upute pridonijele njihovu profesionalnom radu. Bio je priznati profesor, pastor, stručnjak i pisac. Bio je obiteljski čovjek, ne samo najbližoj obitelji, već i široj obitelji. Održavao je vezu sa svojom braćom i sestrama, nećacima i nećakinjama, i to najbolje što je mogao. Volio je svoju crkvenu obitelj. Bio je učitelj u subotnjoj školi. Najbolji način sažetka njegova nasljedstva jest promatrati ga kao borbu za dobro.
Moj otac je započeo etički program na Sveučilištu Andrews. Dao je sebe za obitelj, odbijajući ponude za profesionalno napredovanje, kako bi mogao istraživati i više vremena provoditi s onima koje voli. Meni to puno znači, a za njega je to bio prirodan izbor.
Tako sam doživljavao svoga oca.