“Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti suđeni po zakonu slobode!” (Jakov 2,12)
Pred Bogom se ispituje djelo svakog čovjeka i zapisuje kao vjerno ili nevjerno. Pored svakog imena u nebeskim knjigama upisuje se svaka ružna riječ, svaki sebični postupak, svaka neispunjena dužnost i svaki tajni grijeh, uz svako vješto pretvaranje. Zanemarene opomene ili ukori što ih Nebo šalje, uzalud utrošeno vrijeme, neiskorištene prilike, utjecaj na dobro ili na zlo, sa svojim dalekosežnim posljedicama — sve to anđeo zapisničar vjerno zapisuje.
Božji zakon je mjerilo kojim će se ispitati karakteri i životi ljudi na sudu. Mudri čovjek kaže: “Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer — to je sav čovjek. Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Propovjednik 12,13.14) Apostol Jakov savjetuje svoju braću: “Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti suđeni po zakonu slobode.” (Jakov 2,12)
Oni koji na sudu budu proglašeni dostojnima, sudjelovat će u uskrsnuću pravednih. Isus je rekao: “Ali oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih… [jesu] slični anđelima. Oni su sinovi Božji, jer su sinovi uskrsnuća.” (Luka 20,35.36) I ponovno objavljuje da će oni “koji su činili dobro” izići iz grobova “na uskrsnuće — na život” (Ivan 5,20). Umrli pravednici neće uskrsnuti dok se ne završi sud na kojem su proglašeni dostojnima za “uskrsnuće — na život”. Stoga neće osobno biti prisutni na suđenju kad se bude ispitivao izvještaj o njihovom životu i rješavao njihov slučaj.
Isus će se pojaviti kao njihov branitelj da se pred Bogom zauzme za njih. “Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) “Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim. … Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.” (Hebrejima 9,24; 7,25) (Veliki sukob, str. 381,382)