“Pravednikove su usne hrana mnogima.” (Izreke 10,21)
“Unatoč sveopćoj pokvarenosti postojao je niz svetih ljudi, uzvišenih i oplemenjenih zajednicom s Bogom, koji su živjeli u zajednici s Nebom. Bili su to ljudi velikog intelekta, prekrasnih osobina. Njihova je zadaća bila velika i sveta — da razviju karakter pravednosti, da iznose pouku o pobožnosti, ne samo ljudima svog vremena već i budućim naraštajima. Samo je nekoliko najpoznatijih ljudi spomenuto u Svetom pismu, ali tijekom vjekova Bog je imao vjerne svjedoke, svetkovatelje iskrena srca.” (Patrijarsi i proroci, str. 61) “Koliko su se puta oni koji su vjerovali Božjoj riječi, iako sami po sebi potpuno bespomoćni, oduprli sili cijeloga svijeta — Henok, neporočan u srcu, svet u životu, držeći se čvrsto svoje vjere u pobjedu pravednosti nasuprot pokvarenom i ismjehivačkom naraštaju; Noa i njegov dom nasuprot ljudima svoga vremena, ljudima najveće fizičke i mentalne snage i najnižeg morala; djeca Izraelova kod Crvenog mora, bespomoćno, uplašeno mnoštvo robova, nasuprot najmoćnijoj vojsci najmoćnijeg naroda na kugli zemaljskoj; David, dječak pastir, kome je Bog obećao prijestolje, nasuprot Šaulu, tadašnjem vladaru, odlučnom da zadrži svoju vlast; Šadrak i njegovi drugovi u vatri, a Nabukodonozor na prijestolju; Daniel među lavovima, njegovi neprijatelji na visokim položajima u kraljevstvu; Isus na križu i hebrejski svećenici i glavari koji čak i rimskog namjesnika prisiljavaju da ispuni njihovu volju; Pavao u lancima, vođen da umre smrću zločinca i Neron, nemilosrdni vladar svjetskog imperija. Ovakvi primjeri ne nalaze se samo u Bibliji. Njih ima mnogo u svakom zapisu o ljudskom napretku. Valdenzi i hugenoti, Wycliffe i Hus, Jeronim i Luther, Tyndale i Knox, Zinzendorf i Wesley, i mnoštvo drugih svjedočili su o sili Božje riječi nasuprot ljudskoj sili i politici koja podupire zlo. Oni pripadaju pravom plemstvu svijeta. To je Njegova prava kraljevska loza. Današnja je mladež pozvana da zauzme svoje mjesto u toj lozi.” (Odgoj, str. 227)