Moć Isusovog imena

“Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!” (Hebrejima 4,16)
Krist je naš primjer, savršeni i sveti uzor koji nam je dan da bismo Ga slijedili. Mi nikad ne možemo biti isti kao naš Uzor, ali Ga možemo oponašati i sličiti Mu u skladu s našim mogućnostima. Kada potpuno bespomoćni padnemo ispaštajući zbog posljedica naše pokvarenosti i grijeha; kada se ponizimo pred Bogom mučeći dušu u istinskom pokajanju; kada izgovaramo žarke molitve Bogu u Kristovo ime, Otac će nas sigurno primiti dok Mu se iskreno budemo predavali. Trebamo shvatiti u dubini svoje duše da će svi naši napori koje ulažemo u sebe i u svoja djela biti potpuno beskorisni, jer samo uz pomoć imena i snage Pobjednika možemo pobijediti. Ako vjerujemo u moć Isusovog imena i iznesemo svoje molbe Bogu u Njegovo ime, nikada nećemo biti odbijeni. … Naša pomoć dolazi od Boga koji sve drži u svojim rukama. Naš mir leži u sigurnosti da Njegova ljubav počiva na nama. Ako se vjera temelji na osvjedočenju, dobili smo sve; ako izgubimo ovo osvjedočenje, sve smo izgubili. Kada predamo sve što imamo i što jesmo Bogu i dospijemo u teške i opasne situacije, dolazeći u sukob sa Sotonom, trebamo se sjetiti da ćemo pobijediti u susretu s neprijateljem uz pomoć imena i sile Pobjednika. Svim će anđelima biti naređeno da dođu i spase nas ako budemo ovisili o Kristu, i neće dopustiti da budemo nadvladani. Ali mi ne trebamo očekivati da ćemo izvojevati pobjedu bez patnje, jer je Isus patio da bi nas izbavio. Dok budemo patili u Njegovo ime, dok budemo pozvani da svladamo svoje prohtjeve ili da se klonimo onih koji vole užitke, ne trebamo gunđati, nego se radovati jer imamo prednost da u malom stupnju sudjelujemo u Kristovom stradanju, žrtvovanju, samoodricanju i muci koje je naš Gospodin podnio umjesto nas da bismo mi mogli dobiti vječno spasenje. (Review and Herald, 5. siječnja 1895.)