“A svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni.” (2. Timoteju 3,12)
Isus svojim sljedbenicima ne pruža nadu u stjecanje zemaljske slave i bogatstva, u život bez nevolja. Umjesto toga poziva ih da Ga slijede na putu samoodricanja i prijekora. Onomu koji je došao otkupiti svijet, usprotivile su se ujedinjene sile zla. Povezani nemilosrdnim savezom, zli ljudi i zli anđeli ustali su protiv Kneza mira. Svaka Njegova riječ i postupak otkrivali su božansku sućut, a različitost od svijeta izazivala je ogorčeno neprijateljstvo.
Tako će biti sa svima koji žive pobožno u Kristu Isusu. Progonstvo i prijekor očekuje one koji su nadahnuti Kristovim Duhom. Karakter progonstva s vremenom se mijenja, ali načelo — duh koji djeluje u pozadini — isti je onaj koji je ubijao Gospodnje izabranike još od Abelovih dana.
Sotona je u svim vremenima progonio Božji narod. Mučio ih je i ubijao, ali su oni umirući nadvladali. Posvjedočili su o Onome koji je moćniji od Sotone. Zli ljudi mogu mučiti i ubiti tijelo, ali ne mogu dirnuti život koji je s Kristom skriven u Bogu. Oni mogu muškarce i žene zatvarati među zatvorske zidine, ali ne mogu vezati duh.
Preko nevolje i progonstva u Božjim se izabranicima objavljuje Njegova slava — Njegov karakter. Kristovi vjernici, omrznuti i progonjeni od svijeta, odgajani su i poučavani u Kristovoj školi. Na Zemlji hode uskim putovima; očišćeni su u peći nevolje. Oni slijede Krista i u najtežim sukobima, trpe samoodricanje i doživljavaju gorka razočaranja; ali tako uče što je krivnja i zlo grijeha pa na njega gledaju s gnušanjem. Budući da su dionici Kristovih patnji, oni iza jada vide slavu govoreći: “Držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama.” (Rimljanima 8,18) (Djela apostolska, str. 363)
Za razmišljanje: Problem patnje ostaje jedan od najzabrinjavajućih aspekata ljudskog života. Kako mogu prihvatiti patnju koju Bog dopušta u mojem životu i ne postati ogorčen na Njega ili svoje bližnje?
Preporučujemo:
