Na poziv Hrvatske konferencije pastor u miru Ivan Đidara posjetio je 27. i 28. listopada ove godine mjesnu crkvu u Stipanovcima, nedaleko Našica. Ta lijepo uređena mjesna crkva nekada je brojila više od tridesetak vjernika i još desetero djece. Danas, kao u mnogim selima, mlađi naraštaji odlaze s djecom u gradove i čak u inozemstvo, stari umiru, a mjesne seoske crkve ostaju poluprazne.
Za tu subotu pozvali su i nekoliko vjernika iz mjesnih crkava Đurđenovac i Našički Gradac. Domaćini su priredili zajednički ručak, zajedno s gostima, i tako obnovili lijepa iskustva iz prošlosti. Propovijedi koje su slušali upućivale su ih na neizbježnu i nužnu misiju za današnje vrijeme. Svaki vjernik treba biti uključen u misiju u skladu sa svojim sposobnostma. Nije dovoljno da mještani znaju da su u selu nazočni oni koji ne rade subotom, nego je bitno da znaju i zašto oni svetkuju baš taj dan. Kad na to pitanje dobiju odgovor: razlog je zato što to zahtijeva četvrta zapovijed iz Deset Božjih zapovijedi, koja nas upućuje na stvaranje, Stvoritelja i Spasitelja.
Starješina mjesne crkve u Stipanovcima, Jonatan Kubena sa suprugom Aleksandrom, radi na održavanju te mjesne crkve. U tjednu nađe vremena da povede mlade na rekreaciju — na tenis, i onda s njima pokušava raditi svoju malu misiju. U tom sportu je dosad osvojio stotinjak pokala i medalja. Ali on, usput, zapravo radi na tome da zadobije i osvoji žive, vrijedne nagrade — mlade za Krista. Svaki vjernik je bitan i treba imati svoju malu misiju za Krista. I tako dok On ne dođe.
Ivan Đidara
