Molite se kao Jakov

Jutarnji stih 8. 05. 2024.

“Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.” (Postanak 32,26)

Vrijeme nevolje i tjeskobe što je pred nama zahtijevat će vjeru koja može podnijeti umor, odlaganje i glad — vjeru koja neće oslabjeti premda je na ozbiljnoj kušnji. Razdoblje probe osigurano je svima da se mogu pripremiti za to vrijeme. Jakov je nadvladao jer je bio ustrajan i odlučan. Njegova je pobjeda dokaz snage ustrajne molitve. Svi koji se kao on budu oslanjali na Božja obećanja, i kao on budu ozbiljni i ustrajni, uspjet će kao što je on uspio. Oni koji nisu spremni odreći se sebe, mučiti se pred Bogom i dugo i ozbiljno moliti za Njegov blagoslov, neće ga primiti. Boriti se s Bogom — kako ih malo zna što to znači! Kako je malo onih koji su svojom dušom posegnuli za Bogom u silnoj želji, upotrebljavajući sve svoje snage! Kad valovi očaja što ih nijedan jezik ne može opisati zapljusnu molitelja, kako je malo onih koji se nepokolebljivom vjerom drže Božjih obećanja!

Oni koji danas pokazuju malo vjere, u najvećoj su opasnosti da padnu pod moć sotonskih obmana i propisa koji vrše nasilje nad savješću. Pa i ako izdrže kušnju, naći će se u vrijeme nevolje u još dubljem nemiru i tjeskobi, jer nisu stvorili naviku pouzdanja u Boga. Lekcije vjere koje su zanemarili bit će prisiljeni naučiti pod strahovitim pritiskom obeshrabrenja.

Sad je vrijeme da se upoznamo s Bogom stjecanjem iskustva s Njegovim obećanjima. Anđeli zapisuju svaku ozbiljnu i iskrenu molitvu. Bolje je odreći se sebičnih zadovoljstava nego zanemariti zajednicu s Bogom. Najveće siromaštvo i samoodricanje uz Njegovo odobravanje bolji su od bogatstva, časti, udobnosti i prijateljstva bez Njega. Moramo izdvojiti vrijeme za molitvu. Ako svojim mislima dopustimo da ih zaokupe svjetovni interesi, Gospodin nam može dati vremena oduzimajući naše idole od zlata, kuća ili plodne zemlje.

Mladež ne bi bila namamljena u grijeh kad bi odbila stupiti na bilo koji put osim onoga za koji može zatražiti Božji blagoslov. Kad bi se glasnici koji svijetu objavljuju posljednje svečano upozorenje molili za Božji blagoslov — ne hladno, nehajno i lijeno, već gorljivo i s vjerom kao Jakov — imali bi na mnogim mjestima priliku da kažu: “Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.” (Postanak 32,31) Nebo bi ih ubrojilo među knezove, budući da imaju snage nadvladati u borbi s Bogom i s ljudima. (Velika borba, str. 489,490)