“Ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!” (Luka 11,13)
Oni koji upisuju svoje ime u crkvenu knjigu trebaju to činiti s punim razumijevanjem i sviješću što taj čin podrazumijeva. To znači da ste se svečano obvezali da ćete služiti Bogu. To znači da ste se potpuno predali Kristu kako bi On mogao vladati tamo gdje je nekad vladalo vaše “ja“. To znači da ste se odrekli svojih omiljenih zamisli i planova, da ste svoj um pokorili Kristovom umu. To znači da ste čvrsto odlučili biti jedno s Bogom, jedno s Njegovim narodom, da ćete pokazati samoodricanje i požrtvovnost radi dobrobiti Njegovog kraljevstva, da ćete svladati sve što ometa vaš rast u milosti.
Gospodin ne ostavlja u mraku nijednog čovjeka koji ima uho da čuje i srce da razumije. Neka svatko ima na umu samo Božju slavu. Neka vas ne zavedu zamke Zloga. “Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1. Korinćanima 10,12) Neka stražari na zidinama Siona objavljuju opomene koje je Bog dao u svojoj Riječi, i neka svaka duša koja služi Učitelju dobro pazi na te opomene.
Svaki slučaj bit će ispitan, svaka duša provjerena. Neka se svatko zapita: “Jesam li ja zli sluga? Navodim li svojim savjetima i djelima druge na pogrešan put?” Imajte na umu da vi vršite utjecaj na druge, bilo na dobro ili na zlo.
Preklinjem članove svake crkve da sada traže najveći blagoslov koji Nebo može dati — Duha Svetoga. Ako u vjeri budete tražili veću mjeru Božjeg Duha, neprestano ćete Ga udisati i odisati Njime. Primat ćete svakodnevno svježe zalihe Duha. Vaše svakidašnje iskustvo bit će obogaćeno moćnom strujom Božje ljubavi. Pred vama leži golemo polje istine, obilni izvori sile. Neka vaša svakidašnja molitva bude: “Uzmi od nas sve što je Tvoja volja, ali svojega Duha Svetoga nemoj povući od nas.” Mi moramo imati dar Duha Svetoga.
Božja istina namijenjena je nama. Vjera Isusa Krista nikad ne ponižava onoga tko je prima, već ga čisti kako bi mogao vidjeti Boga. Ona mu daje snažnu želju da nalikuje na Isusa Krista, Onoga koji je “sav od ljupkosti” i “ističe se među tisućama”. … Kako da Ga onda ne volimo i ne služimo Mu cijelim srcem?
Poput Božjeg naroda u davna vremena, tako i mi moramo biti spremni poći kad se oblak podigne i krene naprijed, a stati kad se oblak zaustavi nad određenim mjestom. Nitko ne može stajati na mjestu ne napredujući ni u čemu. (Manuscript 56, 9. svibnja 1902. — “Napisano za nauk nama”)