“Mrske su Jahvi usne lažljiv, a mili su mu koji zbore istinu.” (Izreke 12,22)
Preda mnom je jedan posao i ja ću ga obaviti Kristovom milošću. Jedino strepim za one koji su umnogome skloniji povjerovati u laž umjesto u istinu. Što da učinim za njih? Kako da ih sačuvam da ne lažu niti da ljube laž nakon što je izreknu? Mogu ih samo uputiti na Isusa, dragocjenog Spasitelja kao njihov uzor. Ako vole Isusa, bit će čisti, bezazleni i neuprljani. Okružit će se ozračjem vjere umjesto sumnje, skepticizma i nevjerovanja. Razgovarat će s Isusom, o Nebu, o kršćanskim dužnostima i kršćanskoj borbi, kao i o načinima kako da se uspješno suprotstave Sotoninoj sili. Neće biti poput strvinara koji se goste manama drugih.
Oh, kada bi bilo moguće otkriti im Isusa! Oh, kada bi samo zavoljeli provoditi vrijeme u prisutnosti Njegovih izvanrednih osobina! Oh, kada bi njihova srca učila od Njegove ljubavi, ne bismo bili neupućeni u Sotonina oruđa! Naše bi se oružje okrenulo protiv naših smrtnih neprijatelja. Vjerom trebamo vidjeti čisto svjetlo; oči anđela netremice su uprte u nas s ljubavlju kako bi uočili našu odanost. Vjerom trebamo vidjeti da Sotona motri na svaki naš pogrešan korak — na sve što bi mogao upotrijebiti protiv nas koristeći se prednošću što nam nedostaje jedinstva i ljubavi. On pronalazi podle načine i pobjedonosno nas optužuje pred Božjim anđelima. …
I premda smo nemoćni u pokušajima da zaustavimo djelovanje grijeha i Sotone, osigurana nam je pomoć. Ištite, i dat će vam se. Dvoje ili troje mogu zahtijevati ispunjenje obećanja i ako zatraže bilo što u Njegovo ime, On će im ispuniti. Od Njega će se tražiti da učini sve to za nas. …
Oh, brate moj, nemoj se osjećati toliko neovisnim da ne zatražiš pomoć od Onoga koji ti može pomoći da slomiš Sotoninu zamku. Moraš biti budan, revan, vjeran i iskren, skroman i pouzdan, pun nježnosti i suosjećanja. …
Započni djelo u svojem srcu, a zatim, kada ti srce bude kršteno Kristovim Duhom, povedi djecu Božjem Jaganjcu. (Letter 11, 12. svibnja 1883., vjerniku u Kaliforniji)