“Dok su molili, potrese se mjesto na kojemu bijahu skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga te neustrašivo počeše navješćivati riječ Božju.” (Djela 4,31)
Oživljavanje istinske pobožnosti među nama naša je najveća i najžurnija potreba. To mora biti naš prvi zadatak. Moramo uložiti ozbiljne napore da dobijemo blagoslove od Gospodina, ne zato što Bog nije voljan izliti svoje blagoslove na nas, već zato što ih mi nismo spremni primiti. Naš nebeski Otac spremniji je darovati svojega Duha Svetoga onima koji Ga mole nego što su zemaljski roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. Međutim, naš je zadatak da ispovijedanjem, poniznošću, pokajanjem i ozbiljnom molitvom ispunimo uvjete pod kojima je Bog obećao da će nam dati svoj blagoslov. Ovo oživljavanje možemo očekivati samo kao odgovor na molitvu. Dok su ljudi lišeni Božjeg Duha Svetoga, oni ne mogu cijeniti propovijedanje Riječi; ali kada sila Duha dotakne njihova srca, tada izlaganje Riječi neće ostati bez rezultata. Vođeni poukama iz Božje riječi, uz pokazivanje Njegovog Duha, koristeći se zdravim razumom, oni koji prisustvuju našim bogoslužjima steći će dragocjeno iskustvo, a kada se vrate svojim kućama, izvršit će zdrav utjecaj.
Stari zastavnici istine znali su što znači boriti se s Bogom u molitvi i doživjeti izlijevanje Njegovog Duha. Ali oni sada nestaju s pozornice zbivanja; a tko zauzima njihovo mjesto? Kako postupa sadašnji naraštaj? Jesu li se oni obratili Bogu? Jesmo li svjesni djela koje se odigrava u nebeskom Svetištu, ili čekamo da se na Crkvu izlije nekakva neodoljiva sila prije nego što ćemo se uključiti u rad? Nadamo li se da ćemo vidjeti kako je cjelokupna Crkva oživjela? To se nikada neće dogoditi.
Postoje osobe u crkvi koje nisu obraćene i koje se neće ujediniti u usrdnoj, upornoj molitvi. Mi moramo pojedinačno krenuti na rad. Moramo se više moliti, a manje govoriti. Bezakonje se umnožava, a narod mora biti poučen da se ne zadovoljava obličjem pobožnosti bez duha i sile. Ako ispitujemo svoje srce, ostavljamo grijehe i ispravljamo svoje zle sklonosti, naše duše neće biti ispunjene taštinom; nećemo se oslanjati na sebe, već će u nama vladati osjećaj da nam je Bog dovoljan. …
Veliki varalica pripremio je svoje prijevare za svaku dušu koja nije pripremljena za kušnje i zaštićena stalnom molitvom i živom vjerom. (Selected Messages, sv. 1, str. 121—123)