“U to vrijeme ode Isus na goru da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga.” (Luka 6,12)
U Evanđelju po Luki čitamo: “U to vrijeme ode Isus na goru da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga.” (Luka 6,12) Svjetovni ljudi često provode po čitave noći praveći planove kako bi postigli uspjeh, a Isus je mnoge noći proveo u molitvi. Bio je nasamo sa svojim Ocem i usrdno tražio Gospodina u suzama i uz glasni vapaj. Činilo se da je u pravoj agoniji. A zašto? Došao je u svoj vinograd tražiti ono što Mu pripada, ali je bio odbijen, čak i zlostavljan. Oni (Njegovi neprijatelji) tada su počeli kovati planove kako da Ga razapnu. Sve više i više su Ga … salijetale sotonske sile. Otpor koji su prema Njegovom radu pružali svećenici i vladari bio je razmjeran snazi dokaza o Njegovoj božanskoj naravi. Bili su ljubomorni na Njega zato što je posjedovao silu kojom je ljude privlačio sebi. Njegov jezik bio je kao trska hitrog pisara. Bio je prava riznica znanja, a Njegove usporedbe i ilustracije razjasnile su istinu neukima. Zahvaljujući Njegovom nauku, oni koji istinu nisu doznali iz knjiga, sada su o njoj mogli učiti iz prirode.
Međutim, oni kojima su bila povjerena Božja otkrivenja kako bi mogli vjerno izlagati Svete spise, odbacili su i osporavali Učitelja poslanog s Neba. Krist je vidio da su njihov duh i načela u potpunoj suprotnosti sa Svetim pismom. Vidio je da se Božja riječ pogrešno tumači i pogrešno primjenjuje. Shvaćao je koliko će teško biti naučiti ljude da ispravno čitaju Pismo, budući da su im ga njihovi učitelji čitali u svjetlu tako iskrivljenog prosuđivanja. Što bi mogao učiniti kako bi smekšao i privukao njihova srca? Na to je stavljao naglasak u svojim molitvama.
Židovi su se mogli pokajati da su htjeli, ali su se zaogrnuli odjećom samopravednosti. Tvrdili su za sebe da su Abrahamovi potomci, i na svako obećanje dano Izraelu gledali su kao na nešto na što imaju pravo. Međutim, Božji Izrael čine oni koji su obraćeni, a ne Abrahamovi izravni potomci. “Kakva je dakle prednost Židova? Ili: kakva je korist od obrezanja? Velika u svakom pogledu. Na prvome mjestu: njima su povjerena Božja proročanstva.” (Rimljanima 3,1.2) “Zbilja, nije pravi Židov onaj koji je to izvana, niti je pravo obrezanje ono koje je izvana — na tijelu — već je pravi Židov onaj koji je to u nutrini, a pravo je obrezanje ono koje je u srcu — po duhu, a ne po slovu. Njegova hvala ne dolazi od ljudi, već od Boga.” (Rimljanima 2,28.29) (Manuscript 31a, 7. ožujka 1898. — “Njegovi ga ne primiše”)