Mora biti osobno

19. 10. 2017.

“Ozdravit ću ako se samo dotaknem njegove haljine.” (Matej 9,21)
“Ove je riječi izgovorila u sebi jedna siromašna žena koja je dvanaest godina trpjela bolest od koje je njezin život postao bremenom. Sav svoj novac potrošila je za liječnike i lijekove, da bi joj se na kraju priopćilo kako je njezina bolest neizlječiva. Ali kad je čula za Velikog Liječnika, njezine su nade ponovno oživjele. … Ona mu se u više navrata pokušavala približiti.” (Isusov život, str. 28) “Počela je očajavati kad joj se On, krčeći put kroz mnoštvo, približio. … Ali usred te zbrke nije mogla razgovarati s Njim, niti uhvatiti više od trenutačnog prolaska Njegove pojave. … Dok je prolazio, posegnula je naprijed i uspjela dirnuti samo rub Njegove odjeće. Tog trenutka znala je da je iscijeljena. U tom jednom dodiru bila je usredotočena vjera njezinog života; njezinu bol i slabost odmah su zamijenili snaga i savršeno zdravlje. Sa zahvalnim srcem pokušala se izvući iz mnoštva, ali Isus je iznenada zastao. … Spasitelj je mogao razlikovati dodir vjere od nemarnog dodira neopreznog mnoštva. Takvo povjerenje ne smije ostati nezamijećeno. … Uviđajući da je zatajivanje uzaludno, ona je dršćući stupila naprijed i bacila se pred Njegove noge. Sa suzama zahvalnicama opisala je svoje patnje i kako je našla iscjeljenje. Isus joj je nježno rekao: ‘Kćeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru!’ Nije pružio priliku za praznovjerje u kojem bi se iscjeljenje smatralo podarenim zbog samog čina dodira Njegove odjeće. Iscjeljenje je ostvareno ne samim dodirom s Njim, već vjerom koja se uhvatila za Njegovu božansku silu. … Tako je i u duhovnom životu. Govoriti površno o vjeri, moliti se bez duševne gladi i žive vjere, nema nikakvu vrijednost. Formalna vjera u Krista koja Ga prihvaća samo kao Spasitelja svijeta ne može nikada donijeti izlječenje duši. … Nije dovoljno samo vjerovati o Kristu; mi moramo vjerovati u Njega. Jedina vjera koja će nam koristiti jest vjera koja Ga prihvaća kao osobnog Spasitelja, koja usvaja Njegove zasluge kao svoje.” (Isusov život, str. 276,277)