“Zatim im poče objašnjavati da Sin Čovječji mora mnogo trpjeti, da će ga starješine, glavari svećenički i književnici odbaciti, da će biti ubijen i da će uskrsnuti poslije tri dana.” (Marko 8,31)
Riječ “mora” označava nužnost. Isus je rekao svojim učenicima da “mora biti ubijen” (SHP). S Njegovog gledišta križ nije bio izbor, već obveza. On je došao na Zemlju ne samo da živi bezgrešnim životom kao naš Uzor, već “da dadne život svoj kao otkup mjesto svih” (Marko 10,45). “Ovo je krv moja, krv Saveza”, rekao je svojim učenicima na Posljednjoj večeri, “koja se prolijeva za sve.” (Marko 14,24)
Kristova smrt bila je u središtu plana spasenja. Bez Njegove otkupiteljske smrti, spasenja uopće ne bi bilo. Zbog te nužnosti On je počeo o tome jasno poučavati svoje učenike. Međutim, kao što događaji povezani s Njegovim prvim pokušajem jasno pokazuju, bio je to težak zadatak.
Zašto? Zato što se sve u odgoju učenika tome protivilo.
Njihovo razumijevanje mesijanstva jasno je naučavalo da će Mesija “ustati iz Davidove loze” da “u milosti izbavi ostatak” Božjeg naroda i da u isto vrijeme uništi njegove neprijatelje (4. Ezra 12,32-34). On će “uništiti oholost grešnika kao glinenu posudu; uništiti svu njihovu građu željeznom palicom; uništiti narode bezakonja riječju svojih usta” (Psalam Salomonov 17,23.24).
Židovi nisu ništa znali o Mesiji koji pati. Prema tome, Isusova izjava da mora stradati i umrijeti zatekla je učenike potpuno nespremne. Ništa ih nije moglo navesti da zaključe da Isus mora umrijeti. Mesija koji pati bilo je nešto nemoguće. Nisu bili spremni za Mesiju koji će umrijeti da bi ih spasio od grijeha. Oni su očekivali Mesiju koji će ih spasiti od rimskih tlačitelja.
Ne shvaćajući ulogu Mesije, oni sigurno nisu mogli shvatiti značenje Njegovog uskrsnuća — što će poslije izazvati veliku agoniju.
Unaprijed stvorene zamisli kojima su pristupili Pismu zaslijepile su prve učenike. Ista opasnost prijeti i nama.
Pomozi nam, Gospodine, da imamo oči kojima vidimo i srce kojim vjerujemo.
Preporučujemo:
