„Ovo vam rekoh da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33)
Sotona je Krista napadao oštrije nego što će ikada nas napadati. Ulog je bio velik; radilo se o tome tko će pobijediti: on ili Krist. Sotona je znao da će izgubiti vlast, da će na kraju biti kažnjen vječnim uništenjem ako se Krist odupre njegovim najtežim kušnjama, ako Ga ne uspije navesti na grijeh. Sotona je ulagao krajnje napore da Krista navede na zlo jer bi tada imao prednost pred Njim. … Ti nikada ne možeš biti tako grubo, tako okrutno kušan kao naš Spasitelj. Sotona Mu je stalno bio za petama. (The Youth’s Instructor, travanj 1873.)
Hoće li se čovjek uhvatiti za božansku silu i odlučno se i ustrajno oduprijeti Sotoni onako kako mu je Krist pokazao primjerom u svojem sukobu s neprijateljem u pustinji kušnji? Bog ne može spasiti čovjeka od Sotonine sile protiv njegove volje. Čovjek mora djelovati svojom ljudskom snagom, potpomognutom božanskom Kristovom silom, da se odupre i pobijedi bez obzira na cijenu. Ukratko rečeno, čovjek mora nadvladati kao što je Krist nadvladao. A onda, zahvaljujući pobjedi koju može izvojevati zahvaljujući svesilnom Isusovom imenu, može postati baštinik Božji i subaštinik s Isusom Kristom. Međutim, ovo se ne može ostvariti ako je Krist sam sve svladao. Čovjek mora učiniti svoj dio; on mora sam pobijediti zahvaljujući snazi i milosti koju mu Krist daje. Čovjek mora u pobjedi surađivati s Kristom, pa će tek onda biti dionik Kristove slave. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 30,31)
Spasitelj je pobijedio da bi čovjeku pokazao kako i on može pobijediti. Svim Sotoninim kušnjama Krist se suprotstavljao Božjom riječju. Njegujući povjerenje u Božja obećanja, On je primio silu da štuje Božje zapovijedi, tako da kušač nije mogao ništa postići. (Služba liječenja, str. 106)
Preporučujemo:
