Krscanska psihologija

More laži

Jeste li kada razmišljali o tome koliko vam može značiti susret s istinom? Dugo sam razmišljao o studentici kojoj sam predavao, na čijem sam licu vidio borbu s nevjerojatno velikom boli. Saznao sam da je u djetinjstvu bila spolno zlostavljana i da još uvijek svakoga tjedna susreće rođaka koji joj je to učinio. Iako se doznalo za to što je proživjela, iako je ona svjesna da treba pomoć, izbjegavala je savjetovanje. Nekoliko je puta zakazala susret s psihoterapeutom i nikada se nije pojavila. Promatrajući je kako propada, osjećao sam se bespomoćnim jer nije bila spremna pošteno se suočiti s problemom koji je imala i tako je odbijala svaku pomoć.

Jednoga dana, dok je napuštala učionicu, pozvao sam je da dođe naprijed i bez mnogo riječi dao sam joj papir s jednostavnom porukom: “Ivan, peto poglavlje, šesti redak”. Klirnnula je glavom i otišla.

Dao sam joj da pročita biblijski tekst koji opisuje Isusa i čovjeka koji je bio teško bolestan 38 godina. Tamo piše: “Kad ga opazi Isus gdje leži i kada doznade da je već dugo vremena u tom stanju, reče mu: ‘Želiš li ozdraviti?'”

Želiš li ozdraviti? Jesi li spreman sagledati svoje stanje i priznati potrebu te potražiti pomoć?

Sljedeći put kada sam vidio tu studenticu u svojem razredu, osjetio sam da je kod nje došlo do promjene. Nakon predavanja prišla je mojem stolu. Zračila je čudnim mirom i rekla: “Nikada nećete saznati koliko mi je ta poruka značila.”

Za sve je nas ključ izlječenja biti hrabro pošten, osobito biti pošten prema sebi. A to je vrlina koju je lakše hvaliti nego živjeti. Svi mi danas plivamo u nepreglednome oceanu laži. Iscrpljeni, pokušavamo se dovući do obale, ali nam milijuni oštrih harpuna to ne dopuštaju. Političari, trgovci, bankovni djelatnici, pa čak i mnogi roditelji besramno izvrću istinu. Televizijske komedije snimaju se prema gotovoj formuli: nakon svake izgovorene laži slijedi bura smijeha. Više ne moramo otvoriti svoja usta da bismo lagali. Dovoljno je maknuti obrvom, napraviti stanku u govoru, lagano klimnuti glavom i već u komunikaciji imamo poveću lažnu informaciju. Robert Louis Stevenson je rekao: “Najokrutnije su laži najčešće izgovorene bez riječi.”

Istini je teško gledati u oči. U to sam se uvjerio dok sam bio na satu na kojem je moj otac predavao povijest. Dok sam sjedio medu njegovim studentima, primijetio sam jednu djevojku koja je cijeli sat na papir olovkom stavljala točkice. Nakon predavanja upitao sam tatu što je to ona radila. On mi je objasnio da je pokušao studentima dočarati veličinu jedne milijarde zato što su mladi između sebe jako lakomisleno pričali o zarađivanju milijarde kuna. “Zato sam im obećao da će dobiti jedan mercedes A klase svatko tko uspije do kraja semestra na papir staviti milijardu točkica.” Tada im je rekao neka stavljaju točkice po papiru jednu minutu, a zatim neka ih prebroje. Taj broj je trebalo potom pomnožiti s brojem minuta u 12 sati dnevno i sedam dana u tjednu. Kada dosegnu broj od jedne milijarde, izračunat će koliko im je vremena potrebno i hoće li to moći uraditi u jednom semestru. Tako su studenti stavljali točkice i računali. Za milijardu točkica prosjek je bio 21 godina.

“Ali zašto onda ona studentica i dalje ispisuje točkice?” upitao sam oca. On je tužno spustio glavu i rekao: “Rekla mi je da je to zato što želi zaraditi mercedes u ovom semestru. Pokazao sam joj proračune i dokazao da neće uspjeti, ali ona ne vjeruje istini. Zato i dalje točka po papiru.”

Suočeni s istinom, mnogi reagiraju sa strahom i nelogično. Zavaravajući sami sebe, ljudi i dalje fanatično žive u laži plašeći se prihvatiti istinu. Međutim, istina uzdiže čovjeka. Zato sve što je manje od istine, svaka, pa i mala laž, obezvređuje čovjeka. Sve dok iskreno ne pokušamo biti pošteni, lutat ćemo mračnom šumom prijevare odbijajući dragocjenu pomoć i beskrajno lupkajući olovkom točke po papiru. Bog se žali u Bibliji: “Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje … jedan drugoga varaju, istinu ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više vratiti. Nasilje na nasilje, prijevara za prijevarom. Neće da spoznaju mene – riječ je Jahvina.”

“Kad ga opazi Isus gdje leži i kada doznade da je već dugo vremena u tom stanju, reče mu: ‘Želiš li ozdraviti?'” Ključ je istina, a lijek je Isus. Molimo, dakle: “Gospodine, želim ozdraviti. Pomozi mi da, bez obzira na to s čime se suočio, budem pošten i istinoljubiv.”

Chris Blake

(preuzeto iz časopisa Znaci vremena, 4/2003, Zagreb)

Podijeli