““Koji je u svemu iskušan kao i mi, osim grijeha.”“ (Hebrejima 4,15 — Ša)
Krist je po beskonačno velikoj cijeni, u bolnom procesu, tajanstvenom anđelima kao i ljudima, uzeo na sebe ljudsku narav. Sakrivajući svoje božanstvo, odloživši na stranu svoju slavu, rođen je kao Djetešce u Betlehemu. U ljudskom tijelu živio je prema Božjem zakonu da bi mogao osuditi grijeh u tijelu i posvjedočiti nebeskim bićima da je Zakon određen kako bi osigurao život i sreću, mir i vječno dobro svih koji ga slušaju. …
Tajna je pobožnosti da Onaj koji je jednak Ocu zaodijeva svoju božansku narav ljudskom i ostavljajući po strani svu slavu svojeg položaja kao Zapovjednika na Nebu, spušta se korak po korak stazom poniženja, trpeći sve teže i teže ponižavanje. Bezgrešan i čist stajao je u sudnici da Mu se sudi, da se Njegov slučaj istražuje i izrekne Mu se presuda, baš pred onim narodom kojeg je oslobodio iz ropstva. Gospodin slave bio je odbačen, osuđen i, da, popljuvan. S prijezirom zbog onoga što su smatrali Njegovim uobraženim tvrdnjama, ljudi su Ga udarali po licu. …
Pilat je izjavio da je Krist nevin, objavljujući da nije našao nikakve krivnje na Njemu. Ipak, da bi zadovoljio Židove, zapovjedio je da bude šiban, a zatim Ga predao, krvavog i u modricama, da pretrpi okrutnu smrt raspećem. Veličanstvo Neba vođeno je kao janje na klanje, i usred ruganja i podsmijeha, ismijavanja i lažnih optužbi, bio je razapet na križ. Gomila, u čijem je srcu čovječnost izgleda umrla, nastojala je pogoršati okrutno stradanje Božjeg Sina svojim huljenjem. Ali kao ovca nijema pred onim koji je striže, nije otvorio svoja usta. Dao je svoj život za život svijeta da nijedan koji u Njega vjeruje ne pogine. …
Krist je nosio grijehe cijelog svijeta. Pretrpio je našu kaznu — Božji gnjev protiv prijestupa. Njegove patnje obuhvatile su žestoku kušnju razmišljanja da je ostavljen od Boga. Njegovu dušu mučio je pritisak užasa velike tame. … On ne bi mogao biti iskušan u svemu kao čovjek da nije bilo mogućnosti Njegovog pada. Bio je slobodno Biće, stavljeno na ispit, kao što je bio Adam i kao što je čovjek. Ako ne postoji mogućnost popuštanja, kušnja više nije kušnja. Kušnja dolazi i čovjek joj se odupire kada je pod snažnim utjecajem da učini pogrešno djelo, ali znajući da to može, odupire se vjerom nepokolebljivo se oslanjajući na božansku silu. (MS 29, 17. ožujka 1899.)