Brak i obitelj

Možemo svoju djecu dovesti Kristu!

Čini se da zlo sve teže pogađa našu djecu. Kako ih zbog sve snažnijih utjecaja u društvu te televizije i drugih medija privesti Kristu? Zadaća nikad teža — i nikad nužnija

Dovesti svoju djecu do svjesne odluke za Krista znači mnogo više nego s njima samo razgovarati o Bogu. Naime, riječ je o tome da njihovoj kršćanskoj vjeri damo temelj na kojemu će moći voditi aktivan, osmišljen i usmjeren život. Moramo im pokazati kako je lijepo što ih Bog voli i da ih mi jako volimo.

Je li to nemoguće? To je nemoguće — ako to želimo postići bez Božje pomoći. Ali “Bogu ništa nije nemoguće” (Luka 1,37) pa ni nastajanje tako velikog oduševljenja za Krista koje djeluje zarazno.

Razmišljajmo o jedanaest “nositelja nade” koji su pridonijeli da su naša djeca (u međuvremenu su postali tinejdžeri) zavoljela Krista.

Molitva

Ništa što bismo poduzeli sa svojom djecom ili za njih neće biti okrunjeno uspjehom ako ne budemo povezani s božanskim izvorom snage. Ellen G. White nam savjetuje da se više puta dnevno molimo za svoje osobno obraćenje i unutarnju promjenu, moleći Boga da nam pokloni mudrost i kreativnost koje će nam biti potrebne da bismo svojoj djeci mogli prenijeti jasnu sliku Krista.

Običaji

Pokušali smo stvoriti običaje usmjerene na Krista. Evo nekoliko primjera:

Imamo običaj okruglog stola. Kad netko uđe u našu dnevnu sobu, primijetit će okrugli stol, oko dva metra u promjeru. Nakon petnaest godina izrade ručnih radova i domaćih zadaća, izrade predmeta od filca i pravljenja modela zrakoplova, bezbrojnih partija monopola i mnogih obroka, trebalo bi ga temeljito obnoviti. Ali mi volimo ove tragove, jer nas svaka ogrebotina i mrlja podsjeća na neki poseban trenutak. Svakog jutra za tim stolom počinjemo dan zajedničkom molitvom. Svake večeri sjedimo za njim i raspravljamo o svemu i svačemu. Ovo je sigurno mjesto za otvorene razgovore i rasprave te za lijepe svečanosti.

Unatrag dvadeset godina kod nas postoji i svakidašnji običaj neskladnog pjevanja. Zajedno s djecom, psima i mačkama sastajemo se oko okruglog stola, svi se molimo i onda pjevamo: “O, kakvog mira i sreće.” Obično počnemo zajedno pa malo tražimo početni ton, onda stanemo jedan za drugim zijevati i na kraju se pjesma svede na solo ili duet, a sve slabiji glasovi teško uspijevaju zadržati pravi ton. često završavamo s potisnutim smijehom koji na kraju zarazi cijelu obitelj (kakav zbor!).

Običaj čitanja: Važno je s djecom čitati duhovne knjige da bi im se vijest utisnula u srce. Svatko od nas ima svoje omiljene knjige koje zajedno čitamo. U središtu je uvijek jedna lijepa velika Biblija u kojoj su najvažnije riječi dobro označene.

Godišnji odmor

Tijekom školskih praznika vrijeme staje; tada je ono namijenjeno cijeloj obitelji. To vrijeme intenzivnog druženja pruža nam mnoge mogućnosti da kršćansku vjeru prikažemo privlačnom. Najbolji su trenuci subotnja poslijepodneva kad odlazimo na obiteljske izlete. Na takvim izletima uvijek postoje i “nužni” odmori tijekom kojih se nenametljivo razviju razgovori o vjeri i odnosima.

Sloboda

Ustanovili smo da je sloboda jedan od najljepših i najdojmljivijih darova što ih možemo ponuditi svojoj djeci. Ali ova sloboda mora u potpunosti odgovarati slobodi koju je Bog nama darovao (usporedi 1. Petrovu 2,16).

Ako svojoj djeci prikažemo Boga kao nepopustljivog i osvetoljubivog, vjerojatno će za Njega pokazati isto tako malo zanimanja kao i da im Ga prikažemo kako se stalno smješka. Kad nas pitaju: “Što trebam učiniti?” često odgovaramo s tri protupitanja:

1. Je li to za tebe dobro?

2. Hoćeš li postati ovisan o tome?

3. Je li to neki napredak?

Ustanovili smo da su ova pitanja posebno korisna kad se radi o sljedećih pet područja:

1. Izgled i frizura

Slobodno sa svojim tijelom činiš što god želiš dokle god to nije nepopravljivo. Ako želiš, odreži kosu, pusti je da raste ili se ošišaj do kože, mijenjaj boju ili frizuru. Kosa pripada tebi! Ali morat ćeš živjeti sa svojom frizurom.

Tvoje tijelo? I ono pripada tebi, ali ga nikad ne smiješ bušiti, parati, tetovirati ili na neki trajni način izmijeniti. Ono što ti se u ovom trenutku čini “cool”, možda ti se više neće sviđati.

2. Odjeća

Svojim odijevanjem pokazuješ kakav si. Naše jedino pravilo glasi: čistoća i skromnost. Možda povremeno raspravljamo može li se neka modna marka još svrstati pod skromnost ili da sportsku majicu treba redovito oprati, ali inače tvoja odjeća pripada tebi. Biraj je sa zadovoljstvom.

3. Glazba

Kakva divlja glazba! Budući da svaki naraštaj glazbom izražava svoje najintimnije osjećaje, i ti ćeš otkriti svoju. Slušajmo glazbu zajedno. Naši roditelji sigurno nikad ne bi izabrali takvu glazbu, ali za tebe ona ima smisla. Dakle, ako se slažeš, slušajmo je zajedno; prvo klasiku, a onda neku najnoviju glazbenu zvijezdu.

Razgovarajmo o Kristovoj tvrdnji da je naše tijelo Božji hram. Razgovarajmo o riječima, o ritmu, o glasnoći, o glazbenicima ili o pitanju možemo li se toj glazbi radovati. Bog ti daje slobodu da biraš ono što unosiš u svoj um. To vrijedi i za knjige, videokasete i internet (usporedi Filipljanima 4,8).

4. Izbor zvanja

Slobodno biraj zvanje koje ti se dopada. Sanjaj, iskušaj, uči, izaberi! Naša je zadaća da ti pomognemo otkriti darove koje ti je Bog dao, priskrbiti potrebna znanja i dati mnoga ohrabrenja. Nikad nećeš čuti: “Bilo bi najbolje da budeš medicinska sestra kao tvoja majka.”

5. Prijatelji

Biraj ih mudro i dovedi kući. Želimo da se s nama jednako dobro osjećaju kao s tobom.

Sloboda odlučivanja

Bog ti svakodnevno mnogo puta daje dar slobode. Spreman je poduprijeti tvoje odluke, ohrabriti te i oprostiti. On isto tako zna što je za tebe opasno i uvijek, kad je pred tobom neka “neodoljiva” kušnja, osigurava “putove za bijeg”. On je onakav kakvi bi tvoji roditelji željeli biti.

Ljubav

Vi, roditelji, nikad nemojte zaboraviti da je naš cilj prikazati Krista i zajedništvo s Njim kao nešto najljepše u životu. To znači da naša ljubav — ljubav kao Kristova — mora biti središte odnosa između nas i naše djece.

Ova je ljubav obveza. Ona zahtijeva da roditelji idu na košarkašku utakmicu i na znanstvene izložbe. Ova je ljubav nijema. Ona zahtijeva pljesak ohrabrenja kod sviranja violine. Ova je ljubav slijepa. Ona se kod nedjeljnog doručka zahvaljuje i za izgorjeli prepečenac. Ova je ljubav mirna, čak i kod ponavljanja razreda. Ova se ljubav izražava i riječima. Ona nikad ne prestaje podsjećati na to da postoji — čak i onda kad je ozlijedi neposlušnost. Ova je ljubav iskrena. Tu je jer ste i sami primili Božju ljubav.

Stega

Beskrajna ljubav stvara nužni okvir za primjenu stegovnih mjera koje mijenjaju. Naravno da roditelji pokušavaju ispraviti ponašanje svoje djece oštrim propovijedima ili pomoću udaraca. Ali promjene karaktera mogu se izvršiti samo s ljubavlju. Stega treba dijete dovesti Kristu i od njega učiniti dijete koje će biti spremno učiti. To je često bitno bolji put od kažnjavanja zbog neke nesretne odluke.

Isusov život bio je obilježen stalnim razgovorima, neprekidnim pozivanjem, izazovima, opraštanjem i mijenjanjem ljudi. Samog Judu je povremeno privlačilo ovo ponašanje, jer ga je cijenio i iz njega izvlačio prednosti.

Pravilno primijenjena stegovna mjera kod djeteta će stvoriti poštovanje i promijeniti njegovo ponašanje, jer kažnjavati ne znači iz njega udarcima “istjerati” nepodobno ponašanje, već dijete dovesti Kristu. Na taj će se način njegovo ponašanje sigurno promijeniti.

Problemi

Život nije lak ni za koga, osobito ne za roditelje. Problemi se uvijek pojavljuju u najnezgodnijem trenutku.

Mačkicu — rođendanski poklon — uhvatio je ventilator baš kad smo htjeli krenuti u crkvu. Treba li pokop mačkice obaviti prije ili poslije bogoslužja?

Jeremy, koji u utrci ima dobrih deset sekundi prednosti, spotiče se na panj i pada dva metra pred ciljem. Ljut je i nezadovoljan, ali i ponosan što je tako dobro trčao. Što će reći tati?

Djeca vrlo dobro znaju da se mama i tata s nečim ne slažu. Budući da su oboje sigurni da su u pravu, ne dolaze u obzir isprike i popustljivost. A onda se prisjećamo kako trebamo biti primjeri božanske ljubavi.

Jedno od djece prekasno se vraća kući, mnogo kasnije nego što je dogovoreno. Trebamo li biti milostivi?

“Svi moji prijatelji uvečer idu u kino. Smijem li s njima?”

Popis je beskrajan… Ali za Boga je svaki problem prilika da pokaže svoj utjecaj. S obzirom na to, i mi imamo različite mogućnosti da reagiramo na probleme:

1. Nasmiješite se, udahnite — a onda čekajte da vidite što će se dogoditi!

2. Većina problema se lakše rješava uz manje emocija.

3. Molite se Bogu, ako je moguće zajedno.

4. Budite milostivi!

Potpora

Isus je jeo kod Marte, ribario s Petrom, pričao djeci tisuće priča i bio najbolji prijatelj mladom Lazaru. Ako želimo razmijeniti misli sa svojom djecom, trebamo ohrabrivati njihove zamisli i podupirati njihove ciljeve i nade. Omogućimo im mobitel, dobro računalo i skype da se mogu “napričati” s drugim mladima. Slušajmo njihovu glazbu, smijmo se njihovim šalama, prihvatimo njihove prijatelje. Priredimo im kokice, pizzu, pomfrit i voćne sokove.

Budite velikodušni. Nikad nemojte svoje dijete pustiti da ode u krevet, u školu, na posao ili na igru a da mu niste rekli: “Volim te!” Pokažite mu razumijevanje, umirite ga i ohrabrite; pobrinite se da dom vašem djetetu bude najsigurnije mjesto na svijetu.

Ispravno postupanje s pogreškama

U našoj obitelji doživjeli smo niz pogrešaka koje su nas duboko pogodile. Jednom je tata bio ljut na Jeremyja zato što u Saskatoonu nije stao kod plana grada. Proveli smo jedan mučan sat s mnogo suza, neraspoloženja i ispadima srdžbe — i s oprostom.

Jednom drugom prigodom “najbolja kuharica na svijetu” ispekla je kolač od lješnjaka koji je djelovao pomalo bezoblično i tvrdo. Nakon nekog vremena njezina se radost zbog naše reakcije prilično smanjila. Svi smo se ružno ponijeli, svima nam je bio potreban oprost i — hvala Bogu — svi smo pridonijeli poboljšanju njezinog kuharskog umijeća.

Samuel Beckett je napisao: “Stalno se popravljaj. Stalno griješiš? Nije to ništa. Pokušaj još jednom. Opet si pogriješio? Tvoje pogreške bivaju sve bolje!” Nisu bitne naše pogreške; bitno je to kako s njima postupamo.

Postavimo svjetla

Naš uspjeh kao roditelja ovisi o našoj vezi s Kristom. Mi volimo tekst iz Filipljanima 2,15 koji glasi: “Svijetlite kao zvijezde u svemiru, čvrsto držeći riječ života.” Posebno ga rado čitamo kad se nalazimo pred važnim odlukama ili problemima.

Odnos djece prema njihovoj “zvijezdi vodilji” mora se postupno izgrađivati. Ona vide kako smo mi roditelji ovisni o Bogu, Svetom pismu i mudrim savjetima svojih prijatelja vjernika — i jednog će dana oponašati ono što im se činilo da je djelotvorno u našem životu.

Htjeli biste da vaša djeca prihvate Isusa kao svojega Spasitelja? Uhvatite Božju ruku, a zatim ruke svoje djece. Vaša će djeca preko vas osjetiti Božju ljubav i — umotana u toplinu vaše ljubavi — zasigurno uskoro otkriti da je zajednica s Kristom jednostavno neodoljiva.

Richard i Brenda Duerksen

Podijeli