„Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.“ (Psalam 85,11)
Pravda i Milost bile su međusobno udaljene; protivne jedna drugoj, razdvojene širokom provalijom. Gospodin, naš Otkupitelj, odjenuo je svoju božansku narav u ljudsku i radi čovjekovog dobra izgradio karakter bez mane i nedostatka. On je usadio svoj križ na pola puta između Neba i Zemlje, učinio ga predmetom privlačnim za obje strane i tako privukao Pravdu i Milost preko provalije. … Tamo je vidjela Onoga koji je jednak Bogu kako podnosi kaznu za sve nepravde i grijehe. I savršeno zadovoljna, Pravda se s poštovanjem poklonila pred križem i rekla: Dovoljno je!
Žrtvom koja je prinesena radi nas, stavljeni smo na sigurno tlo. Grešnik, istrgnut Kristovom silom iz područja grijeha, približava se podignutom križu i baca se pred njim na tlo. I tako nastaje novo stvorenje u Isusu Kristu. Grešnik je opran i očišćen. Dano mu je novo srce. Svetost zaključuje da su svi njezini zahtjevi ispunjeni. Djelo otkupljenja ostavlja posljedice koje čovjek ne može razumjeti. U ljudsko biće treba biti usađena težnja za skladom s božanskim obličjem, ono treba dobiti dio nebeskog blaga, savršenstvo sile, koje će ga postaviti na položaj viši od položaja anđela koji nikada nisu pali. Bitka je vođena, pobjeda postignuta. Sukob između grijeha i pravde uzvisio je Gospodina Boga nebeskog i potvrdio pred spašenom ljudskom obitelji, pred bezgrešnim svjetovima, pred cijelom vojskom suradnika zla, od najmanjeg do najvećeg, Božju svetost, milost, dobrotu i mudrost. (General Conference Bulletin, 4. tromjesečje 1899.)
Krist kao posrednik na križu učinio je da se milost i istina sastanu, a pravda i mir zagrle. (General Conference Bulletin, 2. tromjesečje 1899.)
Veličina tog dara trebala je ljudima podariti temu za zahvaljivanje i slavljenje koje će potrajati za vrijeme i za vječnost. (The Youth’s Instructor, 13. prosinca 1894.)
Preporučujemo:
