Na kušnji

5. 06. 2024.

“Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2,17)

Božji zakon je svet kao i sam Bog. To je otkrivenje Njegove volje, prijepis Njegova karaktera i izraz božanske ljubavi i mudrosti. Sklad stvaranja ovisi o savršenoj suglasnosti svih bića, svega, živog i neživog, sa Stvoriteljevim Zakonom. Bog je uspostavio zakone vladavine ne samo za živa bića, već za cjelokupno djelovanje prirode. … Bog je čovjeku, krunskom djelu stvaranja, dao moć da razumije Njegove zahtjeve, shvati pravednost i dobrotu Njegova Zakona i Njegove svete zapovijedi za čovjeka, te da se od čovjeka očekuje nepokolebljiva poslušnost.

I stanovnici Edena su, poput anđela, stavljeni na ispit; svoj su sretni posjed mogli zadržati samo vjernošću Stvoriteljevu Zakonu. Oni su mogli ili poslušati i živjeti, ili ne poslušati i umrijeti. Bog ih je načinio primateljima bogatih blagoslova, ali ako oni zanemare Njegovu volju, Onaj koji nije poštedio anđele koji su pogriješili nije mogao poštedjeti ni njih. Prijestupom bi proigrali Njegove darove i donijeli sebi bijedu i propast.

Anđeli su ih upozorili da se čuvaju Sotoninih varki, jer će on neumorno ulagati napore da ih zavede. Sve dok su poslušni Bogu, Zli im ne može nanijeti zlo jer će svaki anđeo, ako je potrebno, biti poslan njima u pomoć. Ako oni čvrsto odbiju njegove prve napade, bit će sigurni kao i nebeski vjesnici. Ali ako samo jednom popuste kušnji, njihova će narav postati tako izopačena da neće imati moć i sklonost da se odupru Sotoni.

Stablo je spoznaje dobra i zla stvoreno da ispita njihovu poslušnost i ljubav prema Bogu. Bog je smatrao prikladnim dati im samo jednu zabranu vezanu uz korištenje svega što je u vrtu, ali ako oni zanemare Njegovu volju u jednom detalju, navući će na sebe krivicu prijestupa. Sotona ih nije trebao neprekidno kušati, on im je mogao prići samo kod zabranjenog stabla. Ako pokušaju ispitati njegovu prirodu, bit će izloženi njegovim lukavstvima. Oni su bili savjetovani da obrate pozornost na upozorenje koje im je Bog poslao i zadovolje sebe poukama koje im je Bog smatrao prikladnim dati. (Patrijarsi i proroci, str. 32,33)