“Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac.” (Ivan 5,19)
Kristove riječi uče nas da sebe smatramo neraskidivo povezanima sa svojim nebeskim Ocem. Ma kakav bio naš položaj, mi ovisimo o Bogu koji sve sudbine drži u svojim rukama. On nam je odredio posao i obdario nas sposobnostima i sredstvima za taj posao. Dokle god se podčinjavamo Božjoj volji i uzdamo se u Njegovu silu i mudrost, bit ćemo vođeni sigurnim stazama, da bismo ispunili svoj određeni dio u Njegovom velikom planu. Međutim, čovjek koji se uzda u svoju mudrost i silu, odvaja se od Boga. Umjesto da radi u jedinstvu s Kristom, on ispunjava ciljeve neprijatelja Boga i čovjeka.
Spasitelj je nastavio: “Što ovaj [Otac] čini, to jednako čini i Sin. … Jer kao što Otac uskrisuje mrtvace i vraća im život, tako i Sin vraća život komu hoće.” Saduceji su smatrali da neće biti uskrsnuća tijela; ali Isus im je rekao da je jedno od najvećih djela Njegovog Oca podizanje mrtvih, i da i On sâm ima silu da učini isto djelo. “Dolazi čas i već je tu, kada će mrtvaci slušati glas Sina Božjega, i koji ga budu poslušali, živjet će.” Farizeji su vjerovali u uskrsnuće mrtvih. Krist izjavljuje da je i sad među njima sila koja daje život mrtvima te da će je oni vidjeti. Ista sila uskrsnuća daje život dušama koje su “mrtve zbog svojih prekršaja i grijeha” (Efežanima 2,1). Taj duh života u Isusu Kristu, “sila njegova uskrsnuća”, oslobađa ljude “od zakona grijeha i smrti” (Filipljanima 3,10; Rimljanima 8,2). Nadmoć zla je srušena i duša se vjerom čuva od grijeha. Onaj tko svoje srce otvara
Kristovom duhu postaje dioničar u toj moćnoj sili koja će podići Njegovo tijelo iz groba. …
Svećenici i poglavari postavili su se kao suci da osude Kristov rad, ali On je izjavio da je i njihov Sudac i Sudac cijele Zemlje. Svijet je povjeren Kristu i preko Njega je palom ljudskom rodu dolazio svaki blagoslov od Boga. On je bio Otkupitelj prije kao i poslije svojega utjelovljenja. U trenutku kad se pojavio grijeh, tu je bio i Spasitelj. Dao je svjetlost i život svima, i prema mjeri darovane svjetlosti svakome će biti suđeno. On koji je dao svjetlost, koji je slijedio dušu najnježnijim pozivima, težeći da je iz grijeha dovede u svetost, istodobno je i Zastupnik i Sudac. (Isusov život, str. 158,159)