„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Postanak 1,27)
Cijelo se Nebo duboko i radosno zanimalo za stvaranje svijeta i čovjeka. Ljudska bića bila su nova i posebna vrsta. Bila su načinjena „na sliku Božju“ i prema Stvoriteljevom planu trebala su naseliti Zemlju. Trebala su živjeti u uskoj vezi s Nebom, primati snagu s Izvora sve snage. Uz Božju pomoć trebala su živjeti bezgrešnim životom. (Review and Herald, 11. veljače 1902.)
Sveti prvi par nisu bila samo djeca pod Božjom očinskom brigom, već učenici koji su primali pouke od sveznajućeg Stvoritelja. Njih su posjećivali anđeli, a darovana im je zajednica s njihovim Stvoriteljem bez vela koji bi ih dijelio. … Tajne vidljivog svemira – „čudesa to su znanja savršenog“ (Job 37,16) pružala su im neiscrpan izvor pouka i zadovoljstva. Beskonačni Stvoritelj i Graditelj obznanio je ljudskim umovima zakone i djelovanje prirode koji su predmet ljudskog proučavanja već šest tisuća godina. Adam je poznavao svako živo stvorenje, od moćnog levijatana koji se igrao u vodi do sićušnog insekta koji je uživao na sunčevim zrakama. On je svima dao ime i upoznao se s njihovom naravi i navikama. Božja slava na nebesima, bezbrojni svjetovi i njihov redoslijed kretanja, stvaranje oblaka, tajne zvuka i svjetlosti, dana i noći – sve je to bilo dostupno za proučavanje prvim roditeljima. (Patrijarsi i proroci, str. 31)
Bog je čovjeka stvorio kao nadmoćno biće; jedino je čovjek bio oblikovan na Božju sliku, jedino je njemu bilo omogućeno da dobije udio u božanskoj naravi, da surađuje sa svojim Stvoriteljem i da ostvaruje Njegove planove. (Review and Herald, 21. travnja 1885.)