Načela reformacije se i danas treba držati

“Sad napiši što si vidio: sadašnje stanje i ono što će se poslije ovoga dogoditi!” (Otkrivenje 1,19)
Načela kojih smo se mi pozvani pridržavati u ovo vrijeme, ista su kao i ona kojih su se držali pobornici Evanđelja u vrijeme velike reformacije. Kada su se kneževi okupili na saboru u Speyeru 1529. godine, izgledalo je da će se nada svijeta ugasiti. Na tom saboru iznesen je carev proglas kojim se ograničava vjerska sloboda i zabranjuje svako daljnje širenje reformatorskog nauka. … Značajna pitanja koja su se ticala cijelog svijeta ovisila su o djelovanju nekolicine junaka vjere. Oni koji su prihvatili istine reformacije okupili su se i jednoglasno odlučili: “Odbacimo taj proglas. Većina nema vlast nad pitanjima koja se tiču savjesti.” Sastavili su proglas i iznijeli ga pred nacionalni savjet. … U ovom posljednjem sukobu Bog je u naše ruke predao zastavu istine i vjerske slobode koju su ti reformatori visoko uzdigli. Oni koje je On blagoslovio poznavanjem Njegove Riječi smatraju se odgovornima za taj veliki dar. Božju riječ trebamo prihvatiti kao vrhovni autoritet. Njezine istine moramo prihvatiti osobno. Te ćemo istine moći cijeniti jedino ako ih budemo istraživali sami za sebe, u osobnom proučavanju Božje riječi. … Međutim, protestantske crkve koje su prihvatile doktrine koje Božja riječ osuđuje, iznijet će ih u prvi plan i pokušati silom nametnuti ljudskoj savjesti, baš kao što su papinske vlasti nametale svoje dogme zagovornicima istine u Lutherovo vrijeme. Ista bitka ponovno će se voditi i svaka duša će biti pozvana da odluči na kojoj će se strani naći u tom sporu. Kada ljudi nisu voljni sagledati istinu i primiti je zbog toga što ona sa sobom povlači križ, oni otvaraju vrata Sotoninim kušnjama. Tada će ih on navesti, kao što je naveo Evu u Edenu, da povjeruju u laž. Istina kojom bi mogli biti posvećeni stavlja se izvan snage zbog laskavih obmana koje iznosi uništavatelj duša. Crta razdvajanja između najdragocjenije istine i kobne zablude često je vrlo tanka. Odmor koji je Krist obećao onima koji uče od Njega lako se može zamijeniti s ravnodušnošću i tjelesnom opuštenošću, tako da mnogi zanemaruju činjenicu da taj odmor pronalaze samo oni koji nose Kristov jaram i Njegovo breme, koji posjeduju Njegovu krotkost i poniznost. (Manuscript 100, 1893.)