“Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog s njim uzeti one koji su zaspali u njemu.” (1. Solunjanima 4,14 — moj prijevod)
Veznik “jer” na početku 14. retka vraća nas na 13. redak, gdje stoji da kršćani, kada se suoče sa smrću, nisu kao ljudi koji nemaju nade. Zašto? “Jer”, ili “zato što”, “vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo” i da će Bog dovesti k sebi one koji su zaspali u Isusu. Tako Pavao dvjema tvrdnjama gradi kršćanski okvir za nadu: 1) Isus je umro i uskrsnuo i 2) budući da je uskrsnuo, uskrsnut će i oni koji su Ga prihvatili.
Isus ponovno dolazi. To je “blažena nada”. Ali Pavao sada dodaje širinu i dubinu toj nadi u svojem govoru o obećanom uskrsnuću. Za apostola je ovo srž Radosne vijesti o Isusu Kristu, Onome koji je umro i uskrsnuo da bismo mi mogli dijeliti Njegovu pobjedu (1. Korinćanima 15,1-3.22.23).
Pažljivi će čitatelj zapaziti da nisam upotrijebio uobičajeni prijevod današnjeg retka, već sam ga zamijenio svojim prijevodom. Dopustite mi da to objasnim.
U svim objavljenim prijevodima koji su mi bili dostupni, ovaj redak glasi otprilike ovako: “Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli s Isusom dovesti s njim.” Riječ na koju se želim osvrnuti jest “dovesti”. Ja sam je preveo kao “uzeti”. Grčka riječ obuhvaća oba značenja i svako je prihvatljivo. Ali ta dva prijevoda imaju potpuno drugačija značenja: hoće li Isus “dovesti” sa sobom one koji su navodno otišli na Nebo prigodom smrti, ili će “uzeti” na Nebo one koje će uskrsnuti o drugom dolasku?
Gotovo svi prevoditelji prevode riječ ago kao “dovesti”, zato što istinski vjeruju da ljudi idu na Nebo kada umru. Moj se prijevod, naravno, drži činjenice da mrtvi počivaju u svojim grobovima dok se Isus ne vrati.
Tu se javlja problem. Pokazuje li ispravan prijevod samo moj nauk nasuprot njihovom? Radosna je vijest da kontekst rješava problem. Šesnaesti redak jasno uči da svi počivaju u svojim zemaljskim grobovima dok ne čuju poziv na buđenje u dan uskrsnuća. Martin Luther, začetnik reformacije, objašnjava tu istinu kada piše da “mi spavamo dok On ne dođe, ne pokuca na grob i ne kaže: ‘Martine, ustani.’ U tom ću trenutku ustati i vječno biti sretan s Njim.”
Hvala Ti, Oče, na širini blaženstva u “blaženoj nadi”.
Preporučujemo:
