“Pilat se začudi da je već umro te dozva stotnika pa ga upita je li davno umro. Kad primi obavijest od stotnika, dade Josipu mrtvo tijelo. On kupi platno, skinu Isusa, zavi ga u platno i položi u grob koji bijaše izduben u pećini, pa na vrata groba navali kamen. Marija iz Magdale i Marija, Josipova majka, pomno su gledale gdje ga položiše.” (Marko 15,44-47)
Što god je trebalo učiniti s Isusovim tijelom, trebalo je učiniti brzo. Umro je u petnaest sati u petak i subota se brzo bližila.
Često se događalo da zločinci danima vise na križu prije nego što izdahnu. Zato je Pilat bio iznenađen što je Isus tako brzo preminuo. I sada, tijelo je bilo tu. U većini slučajeva to ne bi bio problem. Mnogi razapeti nikada nisu bili pokopani. Njihova tijela jednostavno bi bila skinuta s križa na tlo i tu bi bila prepuštena divljim psima i grabežljivcima. Drugi bi bili pokopani na groblju za razbojnike i druge nepoželjne pojedince.
U takvim okolnostima Pilat je sigurno bio zaprepašten kada mu je pristupio bogati i pravovjerni Josip iz Arimateje. Rimskom upravitelju to se činilo kao još jedna teško objašnjiva pojedinost u nesumnjivo najneobičnijem raspeću za vrijeme njegovog upravljanja. Mi ne znamo što se događalo u njegovim mislima, ali znamo da je predao Josipu tijelo kada je utvrdio da je Isus mrtav.
Prema Evanđelju po Ivanu, Josip je posjedovao neobičan grob. Samo je bogata osoba mogla imati takvo mjesto za ukop. Isklesani u čvrstoj stijeni, često su imali nekoliko niša u koje su polagana tijela. Sami grobovi obično su bili dovoljno visoki da se u njima moglo uspravno stajati, ali ulaz vjerojatno nije bio puno viši od jednog metra. U stijeni je s vanjske strane bio isklesan žljeb i nakon što bi tijelo bilo položeno, na taj usjek bio bi navaljen veliki okrugli kamen kojim se zatvarao ulaz.
Isusu ne samo da je ustupljen grob bogatog čovjeka, već je dobio i pripremu za ukop dostojnu kralja. Ivan kaže da je Nikodem donio sto litara mirisa, dar koji je stoput zasjenio prethodno Marijino pomazanje. A ulje kojim je pomazan prije raspeća imalo je vrijednost sto dnevnica (Ivan 12,3-5). Možemo reći da je Isus u potpunosti ispunio proročanstvo iz Knjige proroka Izaije 53,9: “Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bî s bogatima, premda nije počinio nepravde, nit su mu usta laži izustila”.
Pomozi mi, Oče, da me Isusova smrt nadahne na posvećenje kao što su bili nadahnuti Josip i Nikodem. Neka ona preobražava moj život kao što je preobrazila njihov.
Preporučujemo:
