Sveti Duh je jedini prozor kroz koji možemo vidjeti Boga, a Božja riječ je jedina svjetlost spoznaje našeg Stvoritelja.
Do sada se svako znanstveno traženje Boga pokazalo bezuspješnim. Bog se nije mogao naći niti teleskopom niti mikroskopom. Tražiti Boga leteći po svemiru do Mjeseca i natrag uzaludan je posao. Nadahnuti pisac je rekao: “Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga? Od neba je više: što još da učiniš?” (Job 11,7.8) Bog se ne podvrgava ispitivanju u zemaljskim laboratorijima. Nema načina da ljudski um shvati vječnost koja je za nama i onu koja je pred nama. Nema dokaza koji će uvjeriti čovjeka da Bog živi i vlada svemirom, ako on sâm ne želi biti uvjeren. Želimo li naći Boga, moramo prihvatiti Kristovo načelo pravog istraživanja: “Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,17)
Mnogi su znanstvenici pokušavali naći Boga ne želeći vršiti Njegovu volju. To je najčešći razlog zašto ti vrsni znanstvenici nisu mogli pronaći Boga postupkom koji primjenjuju. To je i razlog zašto je toliko mnogo neistina napisano o Bogu. I najdublje znanje nekog čovjeka može biti u najširem raskoraku s njegovom osobnom ispravnošću. Vještina jednog kirurga sasvim je neovisna o njegovom osobnom moralu. Umjetnik violinist može kao čovjek biti sasvim slabog karaktera. Jednostavno rečeno, čovjekova spoznaja ne mora ići ukorak s pozitivnim načelima u njegovom životu. To je glavni razlog zašto je Krist rekao: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.” (Matej 11,25)
Nema boljeg načina da upoznamo Boga nego što je vršenje Njegove volje. Odbiti usklađivanje s Božjom voljom znači zatvoriti vrata spoznaji Boga. Bog se ne otkriva onima koji Ga traže samo iz radoznalosti. Nitko neće naći Boga razmišljanjem. Pravu spoznaju o Bogu može naći samo onaj tko, prema Kristovim riječima, “vrši volju moga nebeskog Oca”. (Matej 7,21) Davno prije Kristovog rođenja prorok je rekao: “Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.” (Jeremija 29,13)
Uključivanje srca u traženju Boga znači ozbiljnost i iskrenost. Bog gleda ne samo na naše istraživanje, nego i na naše djelovanje. “Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!”, rekao je Isus (Matej 6,24). Ne možemo jednim okom tražiti Boga, a drugim gledati u stranu. To je najveća pogreška onih koji misle naći Boga. Ako ne postave Boga na prvo mjesto u svojem životu, Bog im se nikada neće otkriti. Kristove riječi: “Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!” (Matej 6,33) bitno su pravilo u traženju Boga. Tom su metodom prije nas našli Boga kraljevi i pastiri, učeni i neobrazovani; tim načinom našao Ga je kralj David dok je još kao mladić pasao ovce svojega oca na betlehemskim pašnjacima, i kao vladar kad je postao pastir Božjeg naroda: “I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.” (Psalam 78,72)
Davidov uspon od pastirskih livada do kraljevskog prijestolja nije bio nimalo slučajan. On je bio svemirski putnik, iako nije letio svemirom. Taj daroviti pjesnik i glazbenik, kralj i Božji prorok tražio je Boga stojeći čvrsto na zemlji. Rekao je: “Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.” (Psalam 139,8-10)
David je tražio Boga držeći Ga poslušno za ruku kako bi se održao na vrtoglavim visinama leteći prema zvijezdama u svojem srcu. Svoje traženje Boga započeo je od ranog djetinjstva na rodnim betlehemskim brežuljcima. S njih je bio “visoko uzdignut” i postao je “pomazanik Boga Jakovljeva, pjevač pjesama Izraelovih”. (2. Samuelova 23,1) Tražio je Boga jedinim načinom na koji se On može naći, i našao Ga je. Zapravo, Bog je našao Davida dopustivši mu da Ga pronađe.
Za ovoga mladog istraživača prorok Samuel je rekao da je bio “rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa” (1. Samuelova 16,12), ali to nije bilo presudno za Davidovo poznanstvo s Bogom. Iako je ljepota njegovih očiju bila ljepota ozbiljnosti i iskrenosti, prava ljepota bila je ljepota njegovog srca kad je govorio: “Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.” (Psalam 119,10)
Promatrajući izlaske i zalaske Sunca, jutarnju slavu i večernji mir uz zvonce ovna predvodnika, mladi David se i nesvjesno držao Kristovog načela u traženju Stvoritelja svijeta. David ga je tražio s čežnjom da vrši njegovu volju. “Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara, i oči sluškinje u ruke gospodarice, tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje.” (Psalam 123,2)
Jedino je tako David mogao shvatiti poj ptica među lišćem kao Božji govor, i milovanje večernjeg povjetarca kao putujućeg vjesnika Božje prisutnosti. Imao je otvorene oči za Božje veličanstvo u svijetu prirode, i otvorene uši za nijemi govor svih krilatih i drugih stanovnika svijeta. Ljepota skrivena od površnih pogleda i harfa netaknuta nevještim prstima napajala je Davidovo srce poznavanjem Stvoritelja. On je napisao: “Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.” (Psalam 104,1-4)
David je tražio Boga u Njegovim Zapovijedima i tako postao pjevač Njegove veličanstvenosti, snage i ljepote. Pio je vodu s izvora Božjih načela i hranio se mlijekom iz Njegovih smočnica. Ove nadahnute riječi napisalo je ljudsko srce o velikom Božjem srcu: “Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.” (Psalam 104,10-12)
Iako njegov život nije prošao bez mrlje, iako je opteretio svoj životopis nemirnom savješću, David je znao kako se treba pokajati i prihvatiti sve posljedice svojega grijeha bez gunđanja. Kad je zaprijetila opasnost da zauvijek izgubi prisutnost Božjeg Duha u sebi, on je zavapio: “Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene!” I kad izvana nije bilo nikakvog znaka Božje prisutnosti, David je mogao reći: “U dubini duše učiš me mudrosti.” (Psalam 51,13.8)
Sveti Duh je jedini prozor kroz koji možemo vidjeti Boga, a Božja riječ je jedina svjetlost spoznaje našeg Stvoritelja. David je našao Boga kad se zavjetovao: “Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9)
Davidove psalme pjevaju Židovi i kršćani kroz stoljeća. Oni su pomogli velikom mnoštvu onih koji su tražili Boga da izgrade svoja vjerska shvaćanja, i njihov utjecaj na kršćansku Crkvu je neprocjenjiv. David je bio čovjek po Božjem srcu, i zato je njegovo traženje Boga bilo nagrađeno. Ne samo da je našao Boga, nego je i Božji Sin postao Davidov Potomak! Isusova majka bila je loza s Davidovog čokota, član Davidove kraljevske obitelji. Kroz nju je David još pjevao: “Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome. … Kao što obeća ocima našim — u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” (Luka 1,46.47.55)
Dr. Dragutin Slankamenac