Jutarnji stih

Nahranjeno pet tisuća ljudi

„Dajte mu vi jesti!“ (Matej 14,16)

Učenici su se povukli na usamljeno mjesto misleći da ih na njemu nitko neće otkriti, ali čim je mnoštvo osjetilo da mu nedostaje božanski Učitelj, počelo se raspitivati: Gdje je On? Neki među njima zapazili su smjer u kojem su otišli Krist i Njegovi učenici i uskoro je mnoštvo krenulo u potragu za Njim. Nove pridošlice pridruživale su se tom broju sve dok povorka nije brojila više od pet tisuća ljudi, osim žena i djece.

Isus je s padine brežuljka promatrao povorku koja je dolazila, i Njegovo veliko srce puno ljubavi i milosrđa bilo je pokrenuto sažaljenjem. Iako ometen u svojem odmoru, nije postao nestrpljiv. … Ostavivši svoje planinsko utočište, pronašao je odgovarajuće mjesto na kojem će se moći posvetiti duhovnom uzdizanju tih ljudi. …

Ljudi su slušali riječi milosti koje su slobodno tekle s usana Božjega Sina. Slušali su milostive riječi, tako jednostavne i tako jasne da su djelovale na njihovu dušu kao balzam iz Gileada. Izlječenje iz Njegove božanske ruke donosilo je radost i život umirućima i olakšanje i zdravlje onima koji su stradali od bolesti. Dan im je izgledao kao Nebo na Zemlji, i bili su potpuno nesvjesni koliko je vremena prošlo otkako su pojeli neki zalogaj.

„Podvečer pristupiše k njemu njegovi učenici te mu rekoše: ’Mjesto je pusto, a kasno je već; otpusti svijet da ide u sela da kupi hrane!’ Isus im odvrati: ‘Nije potrebno da odlazi, dajte mu vi jesti!’“ (Matej 14,15.16) Iznenađeni i zaprepašteni, učenici su Mu odgovorili: „Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi? … Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.“ (Ivan 6,5-7) „Oni mu odgovore: ’Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe.’“ (Matej 14,17) „Zatim naredi svijetu da posjeda po travi. Uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blagoslovi i razlomi kruhove. Zatim ih dade učenicima, a učenici svijetu. Svi jedoše i nasitiše se. Pokupiše što preteče: punih dvanaest košara ulomaka.“ (Matej 14,17-20)

Onaj koji je učio narod kako da postigne mir i sreću, bio je isto tako promišljen u zadovoljavanju njihovih zemaljskih kao i duhovnih potreba.  (Signs of the Times, 12. kolovoza 1897.)


Komentiraj