Najmudriji među ljudima

“Pjevao je priče o drveću, o cedru na Libanonu do hisopa što raste na zidu. Sastavio je priče o stoci, o pticama o životinjama što gmižu, i o ribama.” (1. o kraljevima 4,33 — Šarić)
“Kako su godine prolazile a njegova slava rasla, Salomon je nastojao proslavljati Boga razvijajući svoju umnu i duhovnu snagu, prenoseći bližnjima blagoslove koje je dobivao. Nitko bolje od njega nije shvaćao da je samo Gospodnjom naklonošću dobio snagu, mudrost i razum i da su mu ti darovi bili dani da bi svijetu otkrio znanje o Kralju kraljeva. Salomon se posebno zanimao za prirodu, ali njegova se istraživanja ne mogu ograničiti na samo neku granu znanosti. Marljivim izučavanjem svega što je stvoreno, i živoga i neživoga, stekao je jasna znanja o Stvoritelju. U prirodnim silama, u životinjskom i mineralnom svijetu, u svakom drvetu, grmu i cvijetu, on je gledao otkrivenje Božje mudrosti; i dok se trudio da još više nauči, njegovo poznavanje Boga i njegova ljubav prema Bogu stalno su rasli. Salomonova božanski nadahnuta mudrost našla je svoj izraz u pjesmama hvale i u mnogim izrekama. … U Salomonovim izrekama opisana su načela svetog življenja i visokih dostignuća, načela koja potječu s Neba i koja navode na pobožnost, načela koja bi trebala upravljati svakim postupkom u životu. Upravo je široka rasprostranjenost tih načela, priznavanje Boga kao Onoga komu pripada sva slava i čast, učinila rane godine Salomonove vladavine vremenom moralnog uspona i materijalnog blagostanja. … O, da je u kasnijim godinama Salomon slušao ove prekrasne, mudre riječi! O, da je onaj koji je izjavio: ‘Usne mudrih siju znanje’ (Izreke 15,7), onaj isti koji je sam učio kraljeve zemaljske da Kralju kraljeva ukažu hvalu koju su inače željeli dati nekom zemaljskom vladaru, nikada ne bi ‘opakih usana’, u ‘oholosti i samodostatnosti’ sebi prisvojio slavu koja pripada samo Bogu!” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 20,21)