“Dakle: ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!” (Matej 5,23.24)
Kada je naša dužnost tako jasno i jednostavno istaknuta, zašto velik broj članova crkve ide nasuprot nedvosmislenom nalogu “ovako veli Gospodin”, pa govore o svojim teškoćama onima koji ne znaju ništa u vezi s njima, ili onima kojih se te teškoće ne tiču? Isus, veliki Učitelj, rekao nam je što je naša dužnost. Naši darovi i molitve nisu prihvatljivi Bogu sve dok ne ispunjavamo tu dužnost i dok dopuštamo otrovu zavisti, zlonamjernih misli i ljubomore da zaposjednu našu dušu i upropaste nam zajednicu i sreću. O, koliko bi nesreće bilo spriječeno i koliko zluradih pomisli ugušeno kada bi se vjernici latili posla za koji je Krist rekao da će spriječiti zle misli i zao govor!
Nekoliko riječi objašnjenja moglo bi u potpunosti promijeniti gledišta onih koji su u raskoraku s Božjom voljom i u sebi njeguju ogorčenost. Ne možemo biti poslušni Božjem zakonu ako ne izbacimo iz uma sve razlike i ne dopustimo srcu da omekša i pokori se Kristovom Duhu. Ponositost srca, odbijanje priznavanja vlastitih pogrešaka i nevoljkost da odbacimo pogrešne dojmove, ometaju i zaustavljaju naše molitve.
Na nama je da poduzmemo svaki mogući napor i uklonimo svaki kamen spoticanja koji leži pred nogama našeg bližnjeg ili našeg brata. Moj sin [Edson] čini sve ustupke koje i vi možete učiniti. Ne ostavljajte napaćenoj duši nijedno pogrešno tumačenje koje biste s velikom poniznošću i nježnom skrbi mogli ukloniti. Sotona će nesumnjivo napasti taj um kušnjom da upadne u zabludu i od krtičnjaka napravi planinu. Um koji se lako spotiče o povrijeđene osjećaje proizvest će pogrešne misli svih vrsta.
Gospodin Isus dao je posebne upute o tome što svatko od Njegovih “malenih” treba činiti. Kada se molimo riječima: “I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim”, poduzimamo li sve što je do nas kao odgovor na tu molitvu? … Ako naš brat ima nešto protiv nas, trebamo pred žrtvenikom ostaviti dar koji smo donijeli Bogu i pomiriti se sa svojim bratom. Zatim trebamo pristupiti i prinijeti dar. To je jedini način na koji ćemo u srcu sačuvati Božji mir. (Letter 12, 11. siječnja 1903., Edsonu Whiteu)