Na sjeverozapadnoj obali Mrtvoga mora, na platou Khirbet Qumran, nalaze se ostaci drevnog samostana. Arheolozi su godinama znali za ove ruševine, ali njihov značaj nije otkriven sve do 1947. godine kad je ustanovljeno da je u Kumranu živjela zajednica muškaraca, poznatih kao eseni, prije više od dvije tisuće godina.
Beduinski pastiri su se 1947. utaborili kod izvora Ain Freshkna, nešto južnije od ruševina Kumrana. Premda pojedinosti nisu jasne, čini se da je dječak, pastir po imenu Muhamed adh-Dhib, bacio kamen u jednu špilju u blizini ruševina. Iznenadio ga je zvuk lomljave lončarije. Poslije se s još jednom osobom vratio da istraže špilju. Našli su nekoliko visokih vrčeva i druge otpatke. Nadali su se naći zlato, ali su se razočarali. Stari rukopisi koje su našli činili su se bezvrijednima. Međutim, pronašli su svitke, danas poznate kao rukopisi Mrtvog mora, i time učinili jedno od najvećih otkrića suvremenog doba.
Poslije su pomnjivo istražene ostale špilje u tom području i znanstvenici su našli mnoštvo svitaka. Otkrili su da je riječ o rukopisima, prijepisima velikih dijelova Biblije, Staroga zavjeta, pisanima prije dvije tisuće godina. Sve do otkrića tih rukopisa svi prijevodi Biblije zasnivali su se na masoretskom tekstu iz devetog stoljeća. Međutim, danas možemo uspoređivati svoje Biblije s onima koje potječu stotinu godina prije Isusova vremena. Možemo ih uspoređivati sa Starim zavjetom kojim se Isus služio.
Odakle su eseni dobili Bibliju?
Biblija je jedinstvena knjiga. Sastavljena je od šezdeset šest manjih knjiga. Napisalo ju je četrdeset nadahnutih pisaca tijekom razdoblja od tisuću petsto godina. Ona je objava živoga Boga. Ima moć mijenjati život. Premda su je neki smatrali bezvrijednom i beskorisnom, a mnogi je pokušali uništiti, Biblija je još uvijek bestseler. Većina od trideset devet starozavjetnih knjiga napisana je na hebrejskom.
Poslije su prevedene na grčki. Ovaj je prijevod nazvan Septuaginta ili “prijevod sedamdesetorice”. Preveden je u Aleksandriji za potrebe aleksandrijske knjižnice. Rad na prevođenju započeo je oko 285. godine prije Krista.
Međutim, tvrdi se da je izvornik ovog prijevoda predan Aleksandru Velikom koji je prigodom posjeta Jeruzalemu, 332. godine prije Krista, iz Danielova proročanstva saznao da će Grčka pobijediti Perzijsko Carstvo. [1] Taj se prijevod rabio u vrijeme Isusa Krista. Novi zavjet su napisali izvorno na grčkom Isusovi prijatelji i sljedbenici.
Zlokobna urota?
Rukopisi kod Mrtvog mora otkriveni su 1947. godine. Nešto poslije, 1953. godine, ekskluzivna prava za proučavanje i objavljivanje svitaka dana su malom međunarodnom komitetu znanstvenika. Na nesreću, rad ovog odbora napredovao je puževom brzinom, a njegovi su urednici čak odbili objaviti fotografije neobjavljenih rukopisa koji bi bili dostupni znanstvenicima izvan ovog “unutarnjeg kruga”.
Gotovo pedeset godina znanstvenicima je bio uskraćen pristup stotinama neobjavljenih tekstova. U uvodnom člankuNew York Timesa od 9. srpnja 1989. godine, pod naslovom “Taština znanstvenika”, Geza Vermes iz Oxforda nazvao je to “vrhunskim akademskim skandalom dvadesetog stoljeća”. [2]
Jedna od posljedica ovog odlaganja bila je pojava različitih teorija o uroti.
Međutim, Joseph Fitzmver, koji je prvi radio na ovim rukopisima i vrlo oštro kritizirao odgađanje, kaže: “Postoji želja znanstvenika da kažu posljednju riječ o ovim tekstovima. To je bio glavni razlog odgode objavljivanja.” [3]
Tim neprihvatljivim odgađanjem objavljivanja rukopisa s Mrtvoga mora pozabavili su se “Biblical Archaeological Review” i Britansko arheološko društvo. Konačno su njihovi pritisci urodili plodom. U studenom 1991. “Biblical Archaeological Review” objavio je izdavanje i raspoloživost 1.787 fotografskih ploča neobjavljenih tekstova na hebrejskom i aramejskom iz špilje broj 4.
Akademsko natezanje
U svojoj knjizi Jesus The Man Barbara Thiering objašnjava kako je zaključila da u vezi s Isusom Kristom nema ničeg božanskoga. Rekla je da je Isus normalno rođen, da nije učinio nikakva čuda, da je bio neprijatelj Ivana Krstitelja, da nije ni umro ni uskrsnuo, da se oženio Marijom Magdalenom, osnovao obitelj, obogatio se i umro kao starac.
Jesu li te ideje utemeljene na rukopisima s Mrtvog mora? Ne, nikako! Ovi rukopisi ne spominju ni Isusa ni Njegove sljedbenike. Thieringova smatra da je stavljanje rukopisa s Mrtvog mora u pretkršćansku eru pogrešno. Zapazimo da je još prije početka svojeg istraživanja odlučila da Isus nije učinio nikakvo čudo. Ona kaže da način na koji su eseni čitali literaturu (nazvan metoda pešar) treba primijeniti na razumijevanje novozavjetnog izvještaja. Služeći se ovim pristupom, ona uklanja sva čuda iz izvještaja o Isusu. Thieringova ne vidi da jednostavno čitanje ovih događaja o čudima otkriva mnoštvo povijesnih podataka i mnoge naznake da su biblijski izvještaji jednostavno zapisi onoga što se u stvarnosti dogodilo.
Srebrni svitak iz doline Hinom
Tijekom iskopavanja niza grobova koji se nalaze pokraj prezbiterijanske crkve sv. Andrije, na južnom obronku doline Hinom u Jeruzalemu, u razdoblju 1979.—1980. nađen je mali srebrni svitak. Na tom svitku, koji je danas izložen u Izraelskom muzeju u Jeruzalemu, ispisan je svećenički blagoslov što ga je izgovarao Aron:
“Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!” [4] Ove riječi na srebrnom svitku ispisane su starim hebrejskim pismom iz druge polovice sedmog stoljeća prije Krista. To je dosad najstariji poznati rukopis nekog biblijskog teksta. Taj nedavno otkriveni rukopis sedamsto godina je stariji od rukopisa s Mrtvoga mora.
što svici zapravo govore o Bibliji?
Rukopisi nađeni kod Mrtvoga mora, srebrni svitak i svitak s Masade otkrivaju da je Stari zavjet, zajedno sa svojom povijesti i proročanstvima, napisan mnogo prije vremena Isusa Krista. Biblija kojom se služimo nije doživjela mnogo preinaka, kako to neki misle. Izvještaj o Isusu nije osporen rukopisima nađenim kod Mrtvoga mora. Zapravo je poruka naše Biblije ista kao i ona iz Biblije kojom se Isus služio. Na čudesan način ostala je vjekovima sačuvana do naših dana.
Nudimo nekoliko prijedloga koji će vam pomoći da uživate u čitanju Biblije. Počnite s molitvom: jednostavno pognite glavu pred Bogom i porazgovarajte s Njim. On je nadahnuo pisce Biblije [5] i On će vas voditi za vrijeme čitanja. Drugo, pročitajte svaku malu knjigu odjednom. Ne skačite s jednog mjesta na drugo. Počnite s jednom od najzanimljivijih knjiga, Evanđeljem po Marku. Pročitajte ga cijelog. Upoznat će vas s Novim zavjetom i velikim temeljnim činjenicama kršćanske vjere.
Treće, poruku koju ste pročitali primijenite na vlastiti život. To je ključ za razumijevanje. Kad pročitate sva četiri Evanđelja, dobili ste najbolji uvod u Bibliju i moći ćete jasno razumjeti njezinu osnovnu poruku. Biblija kaže što je Isus Krist učinio za vas. Odlučite Mu vjerovati i slijediti Ga. Sad ćete moći ispitati druge biblijske događaje i životopise. Smatrajte svoju Bibliju knjižnicom u kojoj nastojite upoznati Boga.
Događaj na Masadi
Kasnih 1950-tih i ranih 1960-tih godina Izraelske obrambene snage i Odjel za starine iskopali su tvrđavu Masada. Arheolog i vojni časnik Vigael Yadin rukovodio je iskopavanjem.
Ustanovljeno je da je tijekom opsade 73. godine naše ere 960 zelota na Masadi, predvođenih Eleazarom Ben Jairom, počinilo samoubojstvo da ne bi pali u ropstvo Rimljaninu Flaviju Silvi.
U ruševinama sinagoge na Masadi, najstarije ikad otkrivene, nađeni su prijepisi Svetoga pisma. Zeloti su imali pristup Spisima koji su govorili o Mesiji. Da su slijedili upozorenja i savjete Mesije iz Svetoga pisma, Gospodina Isusa Krista, zeloti ne bi izginuli na Masadi. Isus Krist je upozorio Židove da se ne protive i ne napadaju Rimljane. Rekao im je da se sklone. [6] Zeloti su prezreli Njegove riječi. Moramo biti svjesni da Sveto pismo i riječi Gospodina Isusa Krista zanemarujemo na svoju odgovornost. Ako slijedimo Isusa Krista, zajamčeni su nam spasenje i sigurnost.
Peter Roenfeldt
(preuzeto iz časopisa Znaci vremena 5.6./2000, Zagreb)
____________________________________________________
- [1]O tome Josip Flavije u Judejskim starinama, sv. 2, pogl. 8, dio 5.
- [2]Geza & Pamela Vermes, The Dead Sea Scrolls: Qummn in Perspective, str. 24.
- [3]Biblical Archeological Review, ožujak-travanj 1990.
- [4]Br 6,24-26
- [5]2 Pet 1,19-21; 2 Tim 3,16
- [6]Vidi Lk21,20-24