“Neka se odijeli od zloće svaki koji zaziva ime Gospodnje!” (2. Timoteju 2,19)
Moramo predati Bogu cijelo srce, inače se nikada nećemo moći promijeniti i ponovno postati slični Njemu. Po svojoj naravi mi smo daleko od Boga. Duh Sveti ovako opisuje naše stanje: “… bili ste mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha…” (Efežanima 2,1) i “sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdrava mjesta.” (Izaija 1,5.6) Mi smo se zapleli u Sotoninu mrežu, a on ljude “… žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju” (2. Timoteju 2,26). Bog nas želi iscijeliti i osloboditi. Ali budući da to zahtijeva potpunu promjenu i obnovu cijelog našega bića, moramo se potpuno predati Njemu.
Borba protiv samoga sebe najveća je borba koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe i podređivanje svega Božjoj volji ne ide bez borbe. Duša se mora pokoriti Bogu prije no što se može preporoditi i postati sveta.
Božja vladavina nije utemeljena, kao što bi to Sotona htio prikazati, na slijepom pokoravanju, na nerazumnom ograničavanju. Ona se poziva na razum i savjest. Stvoriteljev poziv bićima koja je stvorio jest: “Hajde, dakle, da se pravdamo.” (Izaija 1,18) Bog ne utječe silom na volju svojih stvorenja. On ne može prihvatiti izraze štovanja koji nisu dragovoljni i svjesni. Iznuđena pokornost spriječila bi svaki pravi razvitak uma ili karaktera i načinila bi od čovjeka obični stroj. To nije Stvoriteljeva namjera. On želi da čovjek, vrhunsko djelo Njegove stvaralačke sile, dostigne najviši stupanj razvoja. Stoga pred nas postavlja visinu blagoslova do koje nas svojom milošću želi uzdignuti. On nas poziva da Mu se predamo kako bi mogao izvršiti svoju volju u nama, a nama prepušta da odlučimo hoćemo li biti oslobođeni robovanja grijehu i uživati uzvišenu slobodu Božjih sinova.
Dajući sebe Bogu, mi moramo bezuvjetno odbaciti sve što bi nas moglo odvojiti od Njega. Zato Spasitelj i kaže: “Tako, dakle, tko se god između vas ne odreče svega svoga imanja, ne može biti moj učenik.” (Luka 14,33) Moramo se odreći svega što bi moglo odvratiti naše srce od Boga. …
Priznavanje Krista — bez takve duboke ljubavi — prazno je pričanje, suhi formalizam, teški jaram. (Put Kristu, str. 43—45)