“Tko će uzići na goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno.” (Psalam 24,3.4)
Iste velike istine koje su bile otkrivene preko tih ljudi (Josipa i Daniela) Bog želi otkriti preko mladeži i djece naših dana. Josipova i Danielova povijest prikaz su onoga što će Bog učiniti za one koji Mu se pokore i cijelim srcem nastoje ispuniti Njegovu nakanu.
Najveća je potreba svijeta za ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati, koji su u dubini svoje duše pošteni i časni, za ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom, za ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu, ljudima koji će stajati na strani pravednosti makar se i nebo srušilo.
Ali takav karakter nije plod slučajnosti i ne može se pripisati osobnoj naklonosti ili darovima Promisli. Plemenit karakter je plod samodiscipline, pokoravanja niže prirode višoj — predanosti samog sebe službi Bogu i bližnjima iz ljubavi.
Mladi moraju shvatiti istinu da darovi što su im povjereni ne pripadaju njima. Snaga, vrijeme i razum samo su posuđena blaga. Pripadaju Bogu, a svako mlado biće treba ih upotrijebiti za najviše ciljeve. Mladi su loze od kojih Bog očekuje rod, upravitelji čiji se darovi moraju umnožavati, svjetlost koja treba obasjati tamu svijeta.
Svakom mladiću i djevojci, i svakom djetetu, određen je posao koji trebaju obaviti da bi se Bog proslavio i čovječanstvo oplemenilo.
Svoje rane godine prorok Elizej proveo je u tišini seoskog života, poučavan od Boga i prirode i odgajan korisnim radom. U doba gotovo sveopćeg otpada pripadnici doma njegovog oca bili su među onima koji nisu prignuli koljena pred Baalom. U njihovom domu slavljen je Bog, a vjernost dužnosti smatrana je pravilom života.
Kao sin bogatog poljodjelca, Elizej se latio zanimanja koje mu je bilo najbliže. Iako je bio obdaren sposobnošću da bude vođa ljudi, dobio je obrazovanje koje ga je pripremilo za obavljanje svakodnevnih životnih dužnosti. Da bi mogao mudro upravljati, morao je naučiti slušati. Vjernost u malome pripremila ga je za veće odgovornosti. (Odgoj, str. 50,51)