“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.” (Rimljanima 5,8)
Čovjek može prijeći preko mjesta na kojemu je blago skriveno. U krajnjoj nevolji može sjesti da se odmori u podnožju drveta ne znajući da se u njegovom korijenju krije bogatstvo. Tako je bilo sa Židovima. Istina je kao zlatna riznica bila povjerena židovskom narodu. Židovski vjerski sustav, koji je imao odobravanje Neba, bio je uspostavljen po uputama samoga Krista. Velike istine otkupljenja bile su prikazane slikama i simbolima. A ipak, kada je Krist došao, Židovi nisu prepoznali Onoga na koga su upućivali svi simboli. U svojim su rukama imali Božju riječ; ali su predaje, prenošene s naraštaja na naraštaj, i ljudska tumačenja Pisma skrili njihovim očima istinu kakva je u Isusu. Duhovno značenje svetih spisa bilo je zaboravljeno. Riznica svega znanja ležala je otvorena pred njima, a oni to nisu znali.
Bog ne skriva svoju istinu od ljudi. Svojim ponašanjem oni je sami skrivaju od sebe. Krist je židovskom narodu dao obilje dokaza da je Mesija; ali Njegov nauk zahtijevao je odlučujuću promjenu u njihovom životu. Vidjeli su da će, ako prihvate Krista, morati odbaciti svoja omiljena načela i predaje, svoje sebične, bezbožne običaje. Tražilo se da prinesu žrtvu da bi mogli prihvatiti nepromjenjivu, vječnu istinu. Upravo zato nisu željeli prihvatiti ni najčvršće dokaze koje im je Bog davao da bi utvrdio njihovu vjeru u Krista. Tvrdili su da vjeruju u starozavjetne spise, ali su odbijali prihvatiti svjedočenje tih spisa o Kristovom životu i karakteru. Plašili su se osvjedočenja da se ne bi morali obratiti i tako biti natjerani da odbace svoja unaprijed stvorena mišljenja. Riznica Evanđelja, Put, Istina i Život, bila je među njima, ali su oni odbacili najveći dar koji im je Nebo moglo ponuditi.
Čitamo: “Ipak su mnogi i od članova Velikog vijeća vjerovali u njega. Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali, da ne budu izopćeni iz sinagoge.” (Ivan 12,42) Bili su osvjedočeni; vjerovali su da je Isus Božji Sin; ali nije bilo u skladu s njihovim častoljubivim planovima da Ga priznaju. (Isusove usporedbe, str. 64,65)
Za razmišljanje: Što sam spreman žrtvovati da bih primio nepromjenjivu, vječnu istinu?
Preporučujemo:
