Najveći ispit Abrahamove vjere

“Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.” (Postanak 22,2)
U noćnom viđenju u svojem domu u Beer Šebi, kada mu je bilo sto dvadeset godina, Abraham je primio uznemirujuću zapovijed: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.” (Postanak 22,2) Njegov sin jedinac, sin obećanja — treba biti žrtvovan! Za Abrahama nije više bilo spavanja te noći. … Bog mu je obećao da će se njegovo ime ovjekovječiti u Izaku, ali sada je njegova vjera stavljena na tako tešku kušnju. Abraham se držao obećanja da će dobiti sina sa svojom ženom Sarom i to obećanje se ispunilo. … Bog je isključio Jišmaela iz te priče rekavši: “Jedinca svoga Izaka…” … Bog mu je već rekao da će preko Izaka njegovo potomstvo biti brojno kao pijesak morski. Kada je izišao van u noć, učinilo mu se da čuje božanski glas koji ga je pedeset godina prije pozvao iz Kaldeje i rekao: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj. … Toliko će biti tvoje potomstvo.” (Postanak 15,5) Je li moguće da je to bio taj isti glas koji mu sada zapovijeda da ubije svojeg sina? Sjetio se obećanja: “Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti.” (Postanak 13,16) Zar to nije bio glas ovog stranca koji mu zapovijeda da prinese svojeg sina na žrtvu? Može li Bog proturječiti sam sebi? Hoće li ga On lišiti jedine nade u ispunjenje tog obećanja? Zar će morati ostati bez djece? Ipak, Abraham se ne predomišlja, on sluša. Njegova je jedina nada da će Bog kojem je sve moguće podignuti njegovog sina iz mrtvih. Zamahnuo je nožem, ali ga nije zario u žrtvu. Bog je progovorio: “Dovoljno je.” Vjera oca i pokornost sina bila je u potpunosti iskušana. “Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.” (Postanak 22,12) Bila je to najteža kušnja kroz koju je ikad prošlo jedno ljudsko biće. Da se Abraham tada odvratio od Boga, nikad ne bi bio nazvan ocem vjere. Da je odstupio od Božje zapovijedi, svijet bi izgubio taj sjajni primjer vjere u Boga i pobjede nad nevjerovanjem. … Ništa nije previše dragocjeno da to ne bismo dali Bogu. Povjerenje u božansku Riječ vodit će k njezinom izvršenju. (Letter 110, 1897.)