“Kad osvanu dan, dozva svoje učenike te od njih izabra Dvanaestoricu, koje prozva apostolima.” (Luka 6,13)
Prvi Isusovi učenici bili su izabrani među običnim ljudima. Ti galilejski ribari bili su skromni i neobrazovani ljudi, neupućeni u nauk i običaje rabina, ali očeličeni strogim zahtjevima teškoga rada i nevolje. Bili su to ljudi prirodno sposobni i poučljivog duha te su mogli biti pripremljeni i izgrađeni za Spasiteljevo djelo. Na stazama običnog života mnogo je radnika koji iz dana u dan strpljivo obavljaju svoje uobičajene dužnosti, nesvjesni skrivenih sposobnosti koje bi ih, da su bile pokrenute na djelo, svrstale među velikane svijeta. Takvi su bili ljudi koje je Spasitelj pozvao da budu Njegovi suradnici. Imali su veliku prednost: tri godine pripremali su se kod najvećeg Odgajatelja kojega je ovaj svijet ikada upoznao.
Prve učenike obilježavala je izrazita raznolikost. Trebali su biti učitelji svijeta, a po svojim karakternim crtama vrlo su se razlikovali. Tu je bio Levi Matej, carinik, pozvan iz poslovnog života i podložnosti Rimu; revnitelj Šimun, nepomirljivi neprijatelj carske vlasti; Petar, nagao, samouvjeren i dobroga srca; i Andrija, njegov brat; Juda Iskariotski, uglađen i sposoban, ali lakomog duha; Filip i Toma, vjerni i iskreni, ali sporoga srca za vjerovanje; Jakov Alfejev i Juda Jakovljev, manje istaknuti među braćom, ali energični, uporni u manama i u vrlinama; Natanael, po iskrenosti i povjerenju poput djeteta; i sinovi Zabedejevi, častoljubivi, ali vjerna srca.
Da bi uspješno obavljali djelo na koje su bili pozvani, ti učenici, toliko različiti po prirodnim osobinama, po odgoju i životnim navikama, morali su postići jedinstvo osjećaja, misli i djelovanja. Krist je želio izgraditi to jedinstvo. Da bi to postigao, nastojao ih je ujediniti sa sobom. Cilj Njegovog truda za njih izražen je u Njegovoj molitvi Ocu: “Da svi budu jedno: Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno … i da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.” (Ivan 17,21-23) (Odgoj, str. 73)
Za razmišljanje: Poštujem li ja različite darove i talente onih s kojima služim Kristu? Kako danas mogu potvrditi nečiju darovitost?