Nakon izdaje, Krst je trpio ono što smo mi trebali trpjeti

“Ustanite! Hajdemo! Evo, izdajnik je moj sasvim blizu.” (Marko 14,42)
U vrtu se začuo težak vojnički bat. … “Izdajnik njegov bijaše s njima ugovorio znak: ‘Koga poljubim, taj je. Njega držite i odvedite oprezno.’ I kako dođe, odmah mu pristupi i reče: ‘Rabbi!’ — pa ga poljubi.” (Marko 14,44) “Isus mu reče: ‘Juda, poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?’” (Luka 22,48) … Okrenuvši se mnoštvu, Isus je rekao: “Kao na razbojnika izišli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite! A svaki sam dan bio među vama u hramu i učio, ali me niste uhvatili. Ali neka se ispune Pisma!” (Marko 14,48.49) Ivan ovako izvještava o tom događaju: “Tada Juda uze četu i stražare koje su mu dali glavari svećenički i farizeji te stiže onamo sa svjetiljkama, zubljama i oružjem. A Isus, koji je znao sve što mu se ima dogoditi, stupi naprijed te ih upita: ‘Koga tražite?’ ‘Isusa Nazarećanina’, odgovoriše mu. ‘Ja sam’, reče im Isus. A s njima je stajao i njegov izdajnik Juda. Kako im Isus reče: ‘Ja sam’, uzmaknuše natrag i padoše na zemlju. … Tada Petar izvuče mač koji je imao sa sobom te udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. A sluzi je bilo ime Malko. Nato Isus reče Petru: ‘Stavi mač u korice! Zar možda da ne pijem kalež koji mi pruži Otac?’” (Ivan 18,3-6.10.11) Nakon tih riječi učenike je obuzeo veliki strah. Ponovno su bili svi zajedno, okupljeni oko svojega Gospodina, ali na Petrov prijedlog “tada ga svi ostave i pobjegnu” (Marko 14,50). Kristova ljudska narav bila je ista kao i naša, ali je On još intenzivnije doživljavao patnju jer je Njegova duhovna narav bila bez ikakve mrlje grijeha. Njegovo zaziranje od patnje bilo je razmjerno njezinoj ozbiljnosti, a želja da izbjegne bol bila je isto tako jaka kao i ona koju osjećaju ljudska bića. … Kako je žarko Kristova ljudska narav željela izbjeći gnjev uvrijeđenog Boga! Koliko je Njegova duša čeznula za olakšanjem, vidi se iz Njegovih riječi: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39) … Svi grijesi svijeta bili su položeni na Nositelja grijeha, na Onoga koji nije imao grijeha, koji je jedini mogao dati otkup za grijehe jer je bio poslušan. On je bio jedno s Bogom. Nikakva mrlja pokvarenosti nije se nalazila na Njemu. (Manuscript 42, 1897.)