Nakon više desetljeća molitve adventisti posvetili modernu crkvu na Kubi

Više od 1.200 ljudi proslavljalo je 22. travnja otvorenje Cardenas adventističke crkve u Cardenasu, u Matanzasu, na Kubi. (Fotograf: Marcos Paseggi

 

Financiran privatnim donacijama, ovaj objekt se od prvog dana koristi za evangelizacijske sastanke

Godine ozbiljne molitve doživjele su sretan završetak kada je dvije stotine članova Kršćanske adventističke crkve u Cardenasu, u Matanzasu, na Kubi, posvetilo novu crkvenu zgradu na posebnoj svečanosti održanoj 22. travnja. Više od 1.200 crkvenih vođa, vjernika, vladinih predstavnika i gostiju s cijelog otoka te iz drugih zemalja sastalo se na posebnom trosatnom programu posvećenja novih objekata popraćenom duhovnom glazbom, nadahnjujućim svjedočanstvima i krštenjem. Projekt Cardenas u cijelosti je financirala organizacija Maranatha Volunteers International, međunarodna potporna služba Kršćanske adventističke crkve. Njezin predsjednik, Don Noble, izjavio je da je sretan što može izvijestiti kako je od 1994. godine Maranatha dovršila preko 200 projekata na Kubi, uključujući i izgradnju Kubanskog teološkog fakulteta u blizini Havane. „Imamo osobit radni odnos s Kubom“, rekao je Noble. „Kad je Maranatha prvi put došla na Kubu, pripremili smo popis od preko 100 projekata obnove i izgradnje na otoku, no Cardenas nije bio dio izvornog popisa“, rekao je Daniel Fontaine, tadašnji predsjednik Kršćanske adventističke crkve na Kubi, a sadašnji pomoćnik predsjednika srednjeameričkog područja. „Bog je, međutim, znao da će doći vrijeme za Cardenas.“ Nacionalni, pokrajinski i lokalni vladini službenici bili su prisutni na službi posvećenja nove mjesne crkve, najvećeg građevinskog projekta u zadnjih 50 godina u Cardenasu, gradu koji se nalazi 150 kilometara istočno od Havane. Dužnosnici su bili prisutni kako bi proslavili ovu važnu prekretnicu u povijesti adventističke crkve, ali i vjerske slobode na Kubi. „Drago mi je što ste sada u mogućnosti uživati u novoj, većoj i ljepšoj crkvi“, rekla je Sonia García García, zamjenica tajnika za vjerske poslove na Kubi. „Veliko mi je zadovoljstvo vidjeti vas tako sretne.“ García, koja je rekla kako njezin ured radi da bi Kubanci bili slobodniji i sretniji, ponovno je naglasila predanost svoje vlade pružanju podrške radu adventista na ovom otoku. „Vrata moga ureda su vam otvorena“, rekla je. „Možete računati na nas kada je u pitanju unapređivanje te naša potpora onome što činite.“ Predsjednik Kršćanske adventističke crkve na Kubi, Aldo Pérez, zahvalio se kubanskoj vladi na potpori. „Ova nova zgrada je živi dokaz vjerske slobode koju uživamo na Kubi“, rekao je Pérez. Jasno je naglasio da adventisti žele raditi na dobrobiti i jedinstvu kubanskog društva. „Morate znati da adventisti žele pozitivno doprinositi našem prekrasnom otoku“, rekao je.

Duga ljubavna priča s Kubom

Novi objekt nosi naziv Melvin i Barbara Sickler, po američkom bračnom paru koji je služio na Antilijanskom Adventističkom fakultetu od 1950. do 1956. godine. Njegov sin Donald Sickler, koji je proveo dio djetinjstva i tinejdžerskih godina na Kubi, sa suprugom i odraslim sinovima prisustvovao je ceremoniji. „S dubokim osjećajima sam danas ovdje kao dio grupe [Maranatha]“, rekao je Sickler prije no što je otkrio ploču u čast svojih roditelja. Prije nekoliko godina je Sickler, umirovljeni neurokirurg koji sada živi u Sjedinjenim Američkim Državama, pozvao organizaciju Maranatha kako bi ponudio financijsku potporu projektu Cardenas. Tada je, međutim, ova neprofitna organizacija, poznata po izgradnji i preuređenju crkava i škola, te bušenju vodenih bunara širom svijeta, upravo završila neke projekte i bila spremna za odlazak s Kube. „Godinama je Maranatha pokušavala dobiti različite dozvole za izgradnju crkve u Cardenasu, no bez uspjeha“, rekao je Sickler u razgovoru za časopis Adventistički pregled. „Kada sam ih nazvao, rekli su mi: ‘Prekasno je; napuštamo Kubu.’“ Nekoliko mjeseci kasnije, međutim, Sickler je dobio neočekivan poziv od predsjednika Maranathe, Dona Noblea. „Pripremi se; idemo na Kubu!“ rekao je. Sickler, Noble i drugi otputovali su zrakoplovom na Kubu, a nekoliko dana kasnije saznali su da je stiglo i konačno odobrenje. „Bilo je to tegobno putovanje uz zapreke i komplikacije“, rekao je Pérez pri iznošenju priče o ovom projektu. „No, Bog je u svojoj mudrosti odabrao pravi trenutak izgradnje crkve u Cardenasu.“

Jaja, rajčice i molitva

I doista, projekt Cardenas je vjernicima i vođama crkve desetljećima bio na umu. Prije nekoliko godina se prvih desetak adventističkih članova u Cardenasu počelo moliti, tražeći od Boga da im dade novu crkvenu zgradu. Ruševni prostor veličine garaže nagrđivao je okolno susjedstvo. „Ljudi bi prolazili pokraj zgrade i bacali na nas jaja“, rekla je Ismelia Aballi Segundo, bivša đakonica i jedna od osnivačica mjesne crkvene zajednice. „Kad jaja nisu bila lako dostupna, bacali bi rajčice.“ Segundo, koja svake subote putuje 90 minuta autobusom kako bi došla do „svoje“ crkve, kako ju ona naziva, podsjetila je kako su adventiste ismijavali i ponižavali. „U vrijeme kada je bilo moderno da djevojke nose mini suknje, znali su tko od nas ide u crkvu, jer smo jedine nosile duge suknje, rekla je. „Tako smo morali podnijeti sve vrste zlostavljanja.“ Unatoč svemu, zajednica je rasla i vrlo brzo im je prostor postao pretijesan. „Po kiši ili suncu, ljudi bi izvana pratili bogoslužja“, rekla je Hilia Villafranca, članica crkve Pinar del Río koja je u prošlosti dolazila u staru crkvenu zgradu, a sada je putovala više od pet sati kako bi bila prisutna na posvećenju. „Kada bi došli gosti, članovi bi im ustupali svoja mjesta i promatrali program izvana.“ U to vrijeme su se vjernici počeli moliti za novu crkvenu zgradu. Među njima su i María i njezina kći Maritza Cevallos Piedra, koje su, kao osobni duhovni projekt, tražile od Boga da posreduje u ime crkve Cardenas. „Mama je molila i molila“, rekla je Maritza. „Molila se toliko da je razvila zadebljanja na koljenima.“ I Maritza i María, koja sada ima 95 godina, bile su prisutne na posvećenju kako bi osobno vidjele odgovor na svoje molitve. Godinama se činilo da ispunjenje želje vjernika nije bilo u Božjem planu. No, oni nikada nisu prestali moliti. Među onima koji su se molili Bogu, vjernici se sjećaju desetogodišnje  djevojčice koja je svoje molitve započinjala riječima: „Bože, hvala ti za novu crkvu koju ćeš nam dati“. U svojoj božanskoj mudrosti Gospodin je konačno utvrdio da je došlo vrijeme za Cardenas. „Ne griješite oko toga, to je bila Božja inicijativa za izgradnju ove crkve“, rekao je Pérez. „Ovo je Božje djelo.“

Novi objekti

Maranatha, organizacija koja je na ovom projektu provela nekoliko godina, angažirala je međunarodne volontere i lokalne radnike na izgradnji crkve. Jedan od njih je Lazaro Leal, đakon crkve Cardenas koji je postao građevinski poduzetnik. „Poznajem svaki zid ove zgrade“, izjavio je Leal, priznajući kako je prije uključivanja u rad na projektu njegovo iskustvo u gradnji bilo prilično ograničeno. „Ponovno sam proživljavao iskustvo naroda Božjega koji je gradio zid u Jeruzalemu“, rekao je, pozivajući se na događaj zabilježen u biblijskoj knjizi Nehemijinoj. „Bez obzira na sve, učinio sam najbolje što sam mogao, a Bog se pobrinuo za ostalo.“ Nova crkva, koja broji više od 500 vjernika, a povezana je internim sustavom ekrana s drugim katom kapaciteta za još nekoliko stotina osoba, sada je jedna od najvećih adventističkih crkvenih zgrada na Kubi. Novi sadržaji uključuju i kuhinju na gornjem katu, vrhunski audiovizualni sustav te umjetnički privlačan bazen za krštenje u kojemu su krštena dva nova člana za vrijeme programa posvećenja. „Ovo će biti mjesto za susret s Bogom svakog tjedna“, rekao je Pérez tijekom posebne poruke posvećenja. „Neka ovo mjesto bude mjesto mira, nade, obožavanja. Dođimo ovdje svake subote kako bismo Bogu dali slavu.“ Kršćanska adventistička crkva na Kubi također planira koristiti ove objekte za posebne crkvene skupove. „Ova će zgrada biti naša točka susreta, središte za okupljanje i aktivnosti crkvenih djelatnika i vjernika na otoku“, rekao je Pérez.

Ulaznice za evanđeoske susrete

Čelnici crkava i mjesni vjernici jasno su, međutim, pokazali da njihov cilj nije zadržati novu zgradu za sebe, nego je koristiti kao sredstvo za dosezanje i evangelizaciju. „Ova se zgrada mora dijeliti“, rekao je Pérez. „Podijelimo ovu crkvenu zgradu s drugim kršćanskim denominacijama, s društvenom zajednicom, s našom braćom i sestrama diljem otoka.“ Članovi crkava i čelnici brinu se da tome bude tako planirajući evangelizacijsku seriju koja je pokrenuta samo nekoliko sati nakon službe posvećenja. Kada su se sastanci oglašavali, nekoliko tjedana unaprijed, izazvali su tako pozitivan odgovor da su organizatori bili prinuđeni ponuditi numerirane ulaznice za ovo događanje. „Ulaznice su besplatne“, rekli su organizatori, „no, potrebne su kako bi svatko imao mjesto za sjedenje.“ Don Kirkman, arhitekt koji stoji iza mnogih građevinskih projekata Maranathe na Kubi, i diljem svijeta, rekao je da takav razvoj događaja, iako vrlo uzbudljiv, nije i neuobičajen. „Maranatha je moćno misijsko sredstvo“, rekao je. „Nakon što posvetimo projekt i odemo, članstvo se obično udvostručuje.“ Članovi crkve Cardenas ne žele biti izuzetak. I doista, svaki član kojega je Adventistički pregled upitao kako se osjeća po pitanju ove nove zgrade odgovorio je gotovo identičnim riječima. „Sretni smo jer nam se san ostvario“, rekli su, a odmah i dodali: „Sada je naš izazov i dužnost da je što prije napunimo.“ Leal je suglasan. Na pitanje što će raditi sada kada je projekt dovršen, nasmiješio se i rekao:  „Od sada ću biti ribar ljudi“.

Leave a Comment