Napokon kod kuće!

31. 12. 2018.

“Oče! Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta.” (Ivan 17,24)
Božja ljubav ne može se ničim mjeriti niti uspoređivati. Ona je beskonačna. … Kada razmišljamo o Kristovom dostojanstvu i slavi, mi vidimo koliko je velika bila ljubav koja Ga je navela da podnese žrtvu na križu na Golgoti radi otkupljenja izgubljenog svijeta. Ova tema ispunjavat će svete čuđenjem i divljenjem tijekom cijele vječnosti, pa zašto ne bismo o tome razmišljali ovdje na ovom svijetu? … Kakva je to tajna pobožnosti — Bog očitovan u tijelu! Ova se tajna povećava kako je pokušavamo razumjeti. Ona je nepojmljiva, a ipak ljudska bića dopuštaju svjetovnim, zemaljskim, stvarima da ometaju slabo viđenje koje smrtnici mogu imati o Isusu i Njegovoj neusporedivoj ljubavi. … Kako se možemo toliko uzbuđivati oko zemaljskih, običnih stvari, a da nas ne dotiče slika križa na Golgoti, ljubav koja se otkrila u smrti Božjeg dragoga Sina? Sve to poniženje i agoniju podnio je da bi se vratili oni koji lutaju, krivi i nezahvalni, u Očevu kuću. O, kućo blagoslova — ne mogu sebi priuštiti da je izgubim! Ako budem spašena u Božjem kraljevstvu, ja ću neprestano otkrivati nove dubine u planu spasenja. Svi otkupljeni sveti vidjet će i cijeniti kao nikada prije Očevu i Sinovu ljubav, i pjesme hvale poteći će s besmrtnih usana. On nas je ljubio, dao je svoj život za nas. S proslavljenim tijelima, povećanim sposobnostima, očišćenim srcima i neokaljanim ustima, pjevat ćemo o bogatstvu otkupljujuće ljubavi. Na Nebu neće biti onih koji pate, ni nevjernika koje moramo uvjeravati u stvarnost vječnosti, neće biti predrasuda koje treba iskorijeniti, nego će svi biti osjetljivi na tu ljubav koja nadilazi spoznaju. Odmor, hvala Bogu, približava se odmor za Božji narod, kada će Isus voditi otkupljenike na zelene poljane, na potok žive vode koja će napajati grad našeg Boga. Tada će se uslišati Isusova molba upućena Ocu: “Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.” (Letter 27, 1890.)