“Jer nesavršeno je naše znanje. … Kada dođe što je savršeno, iščeznut će što je nesavršeno.” (1. Korinćanima 13,9.10)
Vjerom trebamo gledati u onaj bolji svijet i čvrsto se držati Božjeg obećanja o razvoju uma, o ljudskim sposobnostima koje će se sjediniti s božanskim, o svakoj sili duše koja će biti dovedena u neposredni dodir s Izvorom svjetla. Mi se možemo radovati što će sve ono što nas sada zbunjuje u djelovanju Božje providnosti, tada biti rastumačeno, da će i ono što je bilo teško shvatiti, naći svoje objašnjenje. (5T 706)
Tamo će svi koji su nesebično radili gledati plodove svojega rada. Tamo će se vidjeti ishod svakog pravog načela i plemenitog djela. Nešto od toga vidimo već ovdje. Ali kako malo rezultata svojega rada vidi u ovom životu onaj tko obavlja najplemenitije djelo u svijetu! Koliki nesebično i neumorno rade za one koje nikada neće vidjeti niti upoznati! Roditelji i učitelji odlaze na svoj posljednji počinak, a sve što su u životu radili izgleda uzaludno; oni ne znaju da je njihova vjernost otpečatila izvore blagoslova i nadahnuća za njihove bližnje, i da će se njihov utjecaj umnogostručiti. Mnogi radnik upućuje svijetu poruke pune sile, nade i hrabrosti, riječi koje nose blagoslov srcima u svakoj zemlji; ali on, koji radi sâm i nepoznat, malo zna o njihovim plodovima. Tako se darovi daju, tereti nose, posao obavlja. Ljudi siju sjeme od koga drugi, iznad njihovih grobova, žanju blagoslovljenu žetvu. Oni sade voćke da bi drugi mogli uživati plod. Ovdje im je dovoljno što znaju da su pokrenuli sile dobra. U vječnosti će se sagledati svaka aktivnost i odgovor koji je ona proizvela.
Na Nebu se čuva izvještaj o svakom daru koji je Bog dao da bi pokrenuo ljude na nesebičan rad. Istraživati te sveobuhvatne izvještaje, tražiti one koji su našim naporima bili uzdignuti i oplemenjeni, gledati u njihovom životu utjecaj pravih načela — to će biti jedan od predmeta i jedna od nagrada u nebeskoj školi. (Odgoj, str. 271)