Naš pogled mora biti prikovan za Isusa

“Trčim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,14)
Cijelog života dolazit ćemo u sukob sa silama tame i zadobivat ćemo dragocjene pobjede. Naš pogled mora ostati prikovan za nagradu. Kada je krenuo uzbrdo od Jordana da zauzme Jerihon, Jošua se susreo s veličanstvenim Bićem i odmah Ga je pitao: “Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?” Odgovor je glasio: “Ne, ja sam vođa vojske Jahvine, i upravo sam došao. … Skini obuću s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš.” (Jošua 5,13-15) Nije Jošua, izraelski vođa, bio taj koji je proveo u djelo zauzimanje Jerihona, već sam Krist. Takve su pouke sinovi Izraelovi dobivali neprekidno. Usmjeravajući njihovu pozornost na Boga nebeskoga, Krist ih je učio da slavu ne pripisuju sebi. Ni mi ne smijemo uzvisivati sami sebe. Kad pomislimo da smo nešto posebno, sjetimo se da ni po čemu nismo drugačiji ni bolji od ostalih smrtnika, osim po onome što nam je Bog dao. Kada se nađete u nevolji, sjetite se sinova Izraelovih. Njihova povijest jasno je propraćena nadahnutim perom. Mi ne trebamo slijediti njihov primjer gunđanja i prigovaranja. Bog na Mojsijeve usne nije stavio riječi osude. U tom pogledu oni su bili odvojeni i različiti od drugih naroda. Mnogi misle da prihvaćanjem vjere Isusa Krista čine korak naniže. Oni i trebaju zakoračiti naniže kada je riječ o njihovom samopouzdanju i samopravednosti, i poniziti se pred Bogom. Pa ipak, oni koji se povežu sa živim Bogom kao Njegovi sinovi i kćeri, zapravo počinju koračati naviše. … Mi trebamo govoriti o Nebu i nebeskim stvarima s iskrenim srcem pred Bogom. Nitko od nas ne smije pomisliti kako se nalazi u takvom položaju da se njegove noge ne mogu poskliznuti. Umjesto toga, trebamo osjećati da je tlo na kojem stojimo sveto. Očistite hram duše od svake prljavštine, da bi Krist mogao ući i suvereno vladati. Gledajući na Isusa Krista, mi ćemo uzrasti do sličnosti s Njim. Što se bliskije povežemo s Njim, jasnije ćemo vidjeti svoje nesavršenstvo. … Da bismo upoznali silu i snagu prave pobožnosti, moramo se sakriti u Isusu posvetivši se Njemu bez ikakve rezerve. … U potpunosti posvetite svoju snagu, svoj um, svoje sposobnosti Bogu. Kamo god vas On postavi, koliko god bio skroman vaš položaj, vjerno obavljajte svoj posao. (Manuscript 36, 1885.)