Naš se karakter često otkriva u našoj djeci

25. 03. 2016.

“Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina, jer je bio dijete njegove staračke dobi, i on mu napravi kićenu haljinu.” (Postanak 37,3)
Jakov je izabrao naslijeđe vjere. On ga je pokušao dobiti lukavstvom, prijevarom i lažima, ali Bog je dopustio da ga njegov grijeh potakne na promjenu. … Jakovljev grijeh i niz događaja koji su ga prouzročili, izvršili su utjecaj na zlo, utjecaj koji je svoje gorke plodove pokazao u karakteru i životu njegovih sinova. … Međutim, karakter Rahelinog sina Josipa, čija je rijetka osobna ljepota odražavala nutarnju ljepotu uma i srca, bio je sasvim različit. … On je slušao očeve pouke, a volio je slušati Boga. … Budući da je njegova majka umrla, njegovi osjećaji su bili vezani za njegovog oca, a Jakovljevo je srce u starosti bilo privrženo ovom djetetu. … Međutim, ovi su osjećaji kasnije postali uzrok problema i žalosti. Jakov nije bio mudar kad je pokazao naklonost prema Josipu, i time izazvao ljubomoru ostalih sinova. … Njima se očev nepromišljeni dar Josipu, skupa haljina, kakvu su obično nosile samo ugledne osobe, činio kao dokaz njegove pristranosti. … Njihova se zloba dodatno povećala kad im je jednog dana mladić ispričao san koji je usnio. … Dok je mladić stajao pred svojom braćom lica ozarenog Duhom Nadahnuća, ona nisu mogla zadržati svoje divljenje, ali se nisu odlučila odreći svojih zlih putova te su mrzila čistoću koja je ukoravala njihove grijehe. … Braća su se morala kretati od mjesta do mjesta da bi osigurala pašnjake za svoja stada. … Prošlo je neko vrijeme … i otac se počeo bojati za njihovu sigurnost. … On je stoga poslao Josipa da ih nađe i donese mu vijest o njima. … Josip je došao, ne sluteći opasnost … ali umjesto očekivanih pozdrava, prestrašili su ga gnjevni i osvetnički pogledi. … Uhvatili su ga i svukli mu haljinu. … Grubo su ga vukli prema dubokoj jami, bacili ga u nju, a onda ga ostavili da umre od gladi, dok su oni “sjeli da ručaju”. Međutim, neki među njima nisu bili mirni, jer nisu osjećali zadovoljstvo koje su očekivali od osvete. Uskoro su ugledali karavanu koja dolazi. (Patrijarsi i proroci, str. 167—170)