“Jahve prođe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup.’” (Izlazak 34,6.7)
Koliko bismo trebali biti zahvalni što je Gospodin tako spor na srdžbu! Čudesna je misao da Svemogući obuzdava svoju beskonačnu silu. Ali baš zato što je Gospodin suzdržan i dugo trpi, ljudsko srce često drsko dodaje grijeh na grijeh. … “Što nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u njima da čine zlo.” (Propovjednik 8,11) Umjesto što otvrdnjava grešnika da nastavi griješiti, Božje strpljenje trebalo bi ga navesti da odlučno traži Božji oprost, kako bi negativne ocjene pokraj njegovog izvještaja u nebeskim knjigama mogle biti poništene. …
Sotona je začetnik zla. On je zastranio od vjernosti Bogu. I oni koji su nastavili suosjećati s njim u njegovom nezadovoljstvu bili su, zajedno s njim, zbačeni s Neba. Sotonin um ispunjava neutoljiva mržnja prema Bogu. On uporno koristi svoj utjecaj da bi izbrisao Božju sliku iz čovjeka i na njezino mjesto utisnuo vlastiti, sotonski lik. Njegov pokušaj da prevari naše praroditelje bio je uspješan. Iako stvoren na Božju sliku, čovjek je izgubio svoju nevinost. Ljudi su postali prijestupnici Zakona i kao nelojalni podanici krenuli silaznom putanjom. Sotona je stekao vlast nad čovjekovom sposobnošću djelovanja, a preko osjetila utjecao je na njegov um.
Tako je bilo od početka svijeta. Umjesto da ostane pod Božjim utjecajem kako bi mogao odražavati moralni lik svojega Stvoritelja, čovjek je sebe posve podvrgnuo Sotoninoj vlasti i postao sebičan. Tako je grijeh postao sveopće zlo. A grijeh je strahovito zlo!
Popuštajući pred Sotoninim prijedlozima, naši praroditelji su otvorili ustave zla nad ovim svijetom. Sporna načela praoca i pramajke ljudskog roda utjecala su na neke od onih s kojima su se povezali. Zlo koje se začelo u Raju nastavilo se širiti kroz vjekove. Iako su Adam i Eva sa žalošću prepričavali svojoj djeci priču o padu, njihova obitelj se podijelila. Kajin je odlučio služiti Sotoni, a Abel Bogu. Kajin je ubio svojeg brata Abela zato što nije htio slijediti njegov primjer.
Da svijet ne bi bio uništen zbog moralnog zagađenja, Bog je pokrenuo veliko djelo spasenja poslavši svojega Sina na Zemlju da otkupi čovječanstvo. (Manuscript 55, 27. siječnja 1902. — “Božje strpljenje”)