“Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!” (Matej 6,24)
Jasno je napisano o neobnovljenom srcu i o palom svijetu: Svatko traži što je njegovo. Sebičnost je veliki zakon naše pale naravi. Sebičnost zauzima ono mjesto u duši gdje bi Krist trebao biti ustoličen. Međutim, Gospodin zahtijeva savršenu poslušnost i ako Mu želimo istinski služiti, u našem umu uopće neće biti pitanja hoćemo li slušati Njegove zahtjeve ili ćemo težiti vlastitim privremenim probicima.
Gospodin slave nije gledao na svoju udobnost ili uživanje kada je napustio svoj položaj visokog zapovjednika i postao Čovjek boli upoznat s tugom, prihvativši poniženje i smrt da bi oslobodio čovjeka od posljedica njegove neposlušnosti. Isus nije umro da spasi čovjeka u njegovim grijesima, već od njegovih grijeha. Moramo ostaviti svoje pogrešne putove, ponijeti svoj križ i slijediti Krista zanijekavši sebe i biti poslušni Bogu po svaku cijenu.
One koji tvrde da služe Bogu, a u stvarnosti služe bogatstvu, pohodit će osuda. Nitko se neće opravdati ako je neposlušan zbog svjetovne zarade. Kad bi Bog opravdao jednog čovjeka, mogao bi opravdati sve. Oni koji zanemaruju Gospodnju izričitu zabranu zbog osobne koristi, gomilaju buduću nesreću. Krist je rekao: “I učio ih je govoreći: ‘Zar ne stoji pisano: Kuća moja neka bude kuća molitve za sve narode, a vi ste je pretvorili u razbojničku špilju!’” (Marko 11,17) Božji narod treba ozbiljno ispitati, ako već nije, nije li, poput Židova nekada, od Božjeg doma napravio tržnicu.
Mnogi padaju u grijeh žrtvovanja svoje vjere poradi svjetovnog dobitka dok zadržavaju naličje pobožnosti. Međutim, oni sve misli usmjeravaju na svjetovna postignuća. Međutim, najprije treba imati u vidu Božji zakon i biti mu poslušan u duhu i slovu. On je umro — pravednik za nepravednike, nevin za krive, da bi se sačuvala slava Božjeg zakona i da čovjek ne bi bio uništen. …
Bog čovjeku nije uskratio ništa što bi moglo unaprijediti njegovu sreću ili mu omogućiti vječno bogatstvo. Odjenuo je zemlju u ljepotu i opskrbio je svime potrebnim za čovjekovu udobnost tijekom njegovog privremenog života. (Signs of the Times, 2. lipnja 1887.)