“Po njemu ste vi u Kristu Isusu, koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje.” (1. Korinćanima 1,30)
Dragocjena je i sáma pomisao da nam se Kristova pravednost ne pripisuje zbog nekih naših zasluga, nego kao potpuno nezasluženi Božji dar. Neprijatelj Boga i ljudi ne želi da se ova istina jasno ističe, jer zna da će — ukoliko ljudi ovo u potpunosti prihvate — njegova moć biti slomljena. Ako uspije tako ovladati umom onih koji tvrde da su Božja djeca, pa sumnje i tama postanu njihovo svakodnevno iskustvo, onda zna da će ih lako svladati svojim kušnjama.
U ljudima treba poticati jednostavnu vjeru koja ih navodi da se čvrsto drže Božjih obećanja. Božji narod mora imati vjeru koja polaže pravo na božansku silu. “Da, milošću ste spašeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji!” (Efežanima 2,8) Oni koji vjeruju da im Bog zbog Krista oprašta grijehe, ne trebaju se povlačiti niti odustajati u dobroj borbi vjere, usprkos svim kušnjama. Njihova vjera treba stalno jačati, sve dok u svom kršćanskom životu i svojim riječima s pravom mogu izjaviti: “Krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.” (1. Ivanova 1,7)
Ako želimo imati duh i silu trostruke anđeoske vijesti, moramo iznositi zajedno Zakon i Evanđelje, jer to i jest nerazdvojna cjelina. Dok sila odozdo potiče sinove nepokornosti da Božji zakon učine nevažećim, i gaze istinu da je Krist naša pravednost, tako i sila odozgo pokreće srca istinskih vjernika da uzdižu Zakon i veličaju Isusa kao savršenog Spasitelja. Ako Božji narod ne prožima božanska sila, lažne teorije i ideje zarobit će njihov um, Krist i Njegova pravednost nestat će iz životnog iskustva mnogih i njihova će vjera biti lišena životvorne snage.
Propovjednici trebaju prikazati Krista u Njegovoj punini i u crkvama i u novim poljima, da bi slušatelji mogli steći razumnu vjeru. Ljude moramo poučiti da je Krist za njih spasenje i pravednost. (Propovjednici Radosne vijesti, str. 130)
Za razmišljanje: Kako Isusova pravednost slama Sotoninu silu u mojem životu?