Naše jedine ljestve do Neba

“I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru. … Uza nj je Jahve te mu govori. … ‘Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu.’” (Postanak 28,12.13)
Ljestve prikazuju sredstvo preko kojeg Bog uspostavlja vezu s ljudskim rodom. Preko tih tajanstvenih ljestava Jakovu je objavljeno Evanđelje. Kao što su se ljestve pružale od Zemlje dopirući do najvišeg Neba, dok se Božja slava ogledala nad njima, tako Krist u svojoj božanskoj naravi obuhvaća beskraj i postaje jedno s Ocem. Kao te ljestve čije se podnožje, iako vrhom sežu do Neba, nalazi na Zemlji, tako je Krist, premda Bog, zaogrnuo svoje božanstvo ljudskom naravi, boravio na ovom svijetu “i postao sličan ljudima” (Filipljanima 2,7). Te ljestve bile bi potpuno beskorisne kada ne bi počivale na Zemlji, ili kada ne bi dopirale do Neba. Bog se u svojoj slavi pojavio iznad tih ljestava gledajući sa suosjećanjem dolje na zabludjelog, grešnog Jakova, i uputio mu riječi ohrabrenja. Upravo preko Krista Otac promatra grešna ljudska bića. Službujući anđeli stupali su u vezu sa stanovnicima Zemlje preko tih ljestava. Jedini način na koji ljudi mogu biti spašeni jest da se drže za Krista. Mi se uz te ljestve korak po korak uspinjemo do Neba — do pune visine Kristovog djela. Moramo se držati za Krista, penjati se uz pomoć Kristovih zasluga. Pustiti se značilo bi zaustaviti uspon, pasti, poginuti. … Muškarci i žene koji gledaju u Nebo postavljaju sljedeće pitanje: Kako možemo zadobiti stanove namijenjene blagoslovljenima? Tako što ćemo imati udjela u božanskoj naravi. Tako što ćemo “umaknuti pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu” (2. Petrova 1,4). Tako što ćemo ući u Svetište krvlju Isusovom držeći se nade koja nam je dana u Evanđelju. … Tako što ćemo biti u Kristu, a ipak vođeni od Krista; tako što ćemo vjerovati i raditi — uzdajući se u Isusa, a ipak sabirati s Bogom, držati se za Krista i penjati se neprekidno k Bogu. … Želimo vam ukazati na stanove koje Krist priprema za sve one koji Ga ljube. Želimo vam ukazati na grad koji ima temelje, kojem je zidar i graditelj Bog. … Penjite se korak po korak i stići ćete do Boga koji se nalazi iznad ljestava i do Božjega Svetog grada. Nitko tko se odlučno penje ovim ljestvama neće izgubiti vječni život. “Tako će vam se, naime, pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (2. Petrova 1,11) (Manuscript 13, 1884.; Manuscript Releases, sv. 19, 353—355)