Kad mi je bilo šesnaest godina, otišla sam na misijsko putovanje i rad u Indiju. To iskustvo mi je promijenilo život. Četiri tjedna radila sam u sirotištu i internatu u pokrajini Tamil Nadu. Jedna od mojih zadaća bila je da pomognem učenicima da unaprijede svoje znanje engleskog jezika. Svakog dana sam predavala osnove engleskog jezika mlađim učenicima i razgovarala na engleskom sa starijim učenicima.
Druga od mojih obveza — i uvjerljivo najomiljenija — bila je da govorim o Isusovoj ljubavi devojčicama koje su živjele u internatu. Mnoge od njih su bile siročad te nisu mogle razumjeti bezuvjetnu očinsku ljubav. Tijekom naših večernjih proučavanja Biblije trudila sam im se predstaviti Isusa koji bi im mogao promijeniti život, ukloniti bol i pružiti ljubav koju mnoge od njih nikad nisu upoznale u svojim ovozemaljskim vezama.
Mnogi smatraju da misioniranje podrazumijeva putovanje u daleke krajeve kako bi se pronašli ljudi koji nikad nisu čuli za Isusa. Istina, Isus od svakog od nas pojedinačno traži da govorimo svijetu o Njemu. Međutim, ima mnogo ljudi — vjerojatno i nekih u vašem krugu prijatelja — koji Ga ne poznaju.
Poznavati Isusa nije isto što i znati o Njemu. Poznavati Ga nije isto što i jednostavno se pojaviti u crkvi svake subote, čitati svoju Bibliju ili jesti zdravu hranu. Poznavanje Njega potječe iz duboke, goruće želje da budemo jedno s Njim — da preuzmemo Njegovu patnju, Njegovo poslanje i, što je najljepše, Njegovo milosrđe. čak i u crkvi ima ljudi koji Ga ne poznaju jer se drže svih onih “stvari” koje mogu stati na put ostvarenju istinske zajednice s Njim.
Možda ćete biti pozvani putovati u daleke zemlje da biste svjedočili onima koji ne znaju ništa o Isusu, ali uvijek ste pozvani svjedočiti svojoj rodbini, prijateljima i kolegama. Ova vrsta misionskog rada može biti teža. Ona može zahtijevati od vas da izađete iz svojega područja udobnosti. Međutim, što na kraju dana može biti ljepše i uzbudljivije nego čuti njih kako kažu: “Našli smo Mesiju!”
Allison Sauceda, Centerville, Ohio