„Nek’ mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ nek’ moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!“ (Ponovljeni zakon 32,2)
Mi moramo biti svjedoci za Krista; a to ćemo biti ako svakoga dana rastemo sve dok ne dostignemo punu mjeru rasta muškaraca i žena u Kristu. Naša je prednost da postajemo sve sličniji Njemu rastući iz dana u dan. Tako ćemo dobiti i snagu da izražavamo svoju ljubav prema Njemu uzvišenijim, čišćim govorom, naše će se misli širiti i produbljivati, naše će prosuđivanje postajati sve zdravije i vjerodostojnije, a u našem će svjedočenju biti sve više života i sigurnosti. Mi ne smijemo tako njegovati svjetovni jezik, postati tako upoznati s razgovorima ljudi da nam kanaanski jezik bude nov i nepoznat. Moramo učiti u Kristovoj školi; ipak, očito je da su mnogi zadovoljni vrlo ograničenim iskustvom na duhovnom području jer pokazuju tako malo znanja o onome što je duhovno kada se mole ili svjedoče. Mi pokazujemo manje zdravog prosuđivanja u onome što se tiče naših vječnih probitaka nego u onome što se odnosi na naše zemaljske, prolazne poslove.
Kršćani trebaju biti vjerni učenici u Kristovoj školi; trebaju stalno učiti više o Nebu, više o riječima i volji Božjoj, više o istini i vjernom upotrebljavanju znanja koje su stekli. (The Youth’s Instructor, 28. lipnja 1894.)
Osnovna potreba jezika jest da bude neporočan, ljubazan i istinit – vanjski izraz unutarnje ljepote. … Dom je najbolja škola za takvo proučavanje jezika.
Ljubazne riječi za dušu su rosa i blagi pljusak. Biblija kaže za Krista da su Njegove usne bile pomazane milošću da bi mogao „riječju krijepiti umorne“ (Izaija 50,4). I Gospodin nam savjetuje: „Neka vam riječ bude ljubazna, solju začinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba!“ (Kološanima 4,6) (Temelji sretnog doma, str.357) Kad je srce čisto, iz njega će izići bogatstvo mudrosti. (Temelji sretnog doma, str. 360)
Preporučujemo:
