“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije uznao.” (1. Ivanova 3,1)
Dok je Ivan razmišljao o Kristovoj ljubavi, morao je uskliknuti: ““Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo!”“
Ljudi smatraju velikom prednošću da vide osobu kraljevskog roda i tisuće prelaze velike razdaljine da bi je ugledale. Koliko je veća prednost da budemo sinovi i kćeri Najvišega. Koja bi nam veća prednost mogla biti ukazana od pružanja mogućnosti da uđemo u kraljevsku obitelj?
Da bismo postali Božji sinovi i kćeri, moramo se odvojiti od svijeta. ““Zato ‘iziđite između njih i odvojte se’ — veli Gospodin! … Ja ću vam biti Otac, i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin, Svemogući.”“ (2. Korinćanima 6,17.18)
Pred nama su Nebo i kruna života koje trebamo steći. Međutim, nagrada se uručuje samo pobjedniku. Onaj tko zadobije Nebo, mora biti obučen u odjeću pravednosti. ““Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist.”“ (1. Ivanova 3,3) U Kristovom karakteru nije bilo nikakvog nesklada. To mora biti i naše iskustvo. Naš život mora se upravljati po istim načelima po kojim se upravljao Njegov život. (MS 28, 1886.)
Savršenstvom Žrtve dane za grešni ljudski rod, oni koji vjeruju u Krista i dolaze k Njemu, mogu biti sačuvani od vječne propasti. …
Neka nitko ne bude tako zaveden od strane neprijatelja da smatra da bi za bilo kojeg čovjeka, koliko god darovitog, učenog, ili poštovanog, bilo ponižavajuće prihvatiti Krista. Svako ljudsko biće trebalo bi upraviti prema Nebu pogled pun poštovanja i zahvalnosti i zadivljeno uskliknuti: ““Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo!”“ (YI, 27. rujna 1894.)